Vjerujem i znam da svatko kao pojedinac kada je u pitanju njegov život želi sve najbolje za sebe. Možda negdje i postoji netko to si želi loše, ali ja takvu osobu još nisam upoznao. Istina je da mnogo ljudi ne živi onakav život kakav im odgovara, suviše je tu stanja koja ih guše, koja potiskuju i time udaljavaju od stvarnosti, ali to ne znači da si oni žele loše. Oni si žele dobro samo ne znaju izaći iz začaranog labirinta u kojem su se našli.

Usamljeni čovjek, Foto: pixabay.com, Mozzotta

Moglo bi se raspravljati kako je došlo do određenih životnih situacija, ali svatko zna koliko je život nepredvidiv i da se stvari ponekad u njemu dešavaju suprotno naši željama, htijenjima i ciljevima. Upravo zbog te nepredvidljivosti nema potrebe raspravljati i mudrovati u stilu „što bi bilo da je bilo“ ili „eh, da si…“ ili „da sam…“. Uvijek ključnom trenutku dana, tjedna, godine pristupamo i postupamo najbolje kako znamo. I vrijeme je da prestane samozavaravanje i krivo uvjerenje jer kao pojedinac za sebe želiš najbolje i činiš sve ono što smatraš da će te dovesti do cilja koje ti nalaže vlastito uvjerenje. Nikada ne činiš protiv sebe jer ono što radiš vjeruješ da je dobro za tebe i tvoj život.

Uvjerenje i interes dvije su riječi u koje se može sažeti cijeli život bez previše filozofije. I sve je to super dok ne dođe do trenutka suočavanja sa stvarnošću, do trenutka kada se vidi sve ono što se godinama gomilalo oko nas, a još više u nama. Tad nastaje problem jer ono uvjerenje i interes ne dopuštaju realno sagledavanje već krivca traže negdje drugdje, ne u sebi, svojim djelima i postupcima, jer taština je još uvijek velika da bi bez imalo zadrške rekli „krivo sam postupio, pogriješio sam“ i upravo ta taština ubija čovjeka i njegovu istinsku veličinu.

Kažem, lako je pametovati i biti na prijestolju kada naoko sve izgleda idealno, ali što kada dođe trenutak kada sve krene loše, kada se sve oko tebe ruši i svaki pokušaj da se spasi što se spasiti može izazove još veći kaos nego što je bio. I u tom kaosu mnogi ne shvate, a još manje prihvate svoju pogrešku. Ne shvate da život ima uspona i padova, da su pogreške sastavni dio dana, tjedna, godine i života. Ne shvate da je život tek život.

Tek kada shvatiš i prihvatiš činjenicu da su pogreške i krive odluke dio tvojeg života, tek tada ćeš se moći uzdići i kad ti stvari loše krenu u životu. Život je takav, nepredvidiv i u njemu uvijek trebaš očekivati neočekivano. Trebaš nastaviti, trebaš se ustati, biti jači, odlučniji. Trebaš se motivirati, trebaš gledati ispred sebe jer iza tebe je ono što te dovelo do trenutnog stanja, iza tebe su tvoje pogreške, a ispred tebe tvoja je prilika da prihvatiš novo uvjerenje i napraviš iskorak prema sebi. Budi uvjeren to je tvoj interes jer uzalud ti sve ako je mir tvoja nepoznanica.

Autor: Zdravko Posavec