Ljubav, što je ona? Da li je to misao koja se rodi u umu, da li je to osjećaj ili je to pak djelo koje činimo? Ljubav smo mi, ljubav je naš život bez obzira što mislili, bez obzira što osjećali, bez obzira što činili, jer stvoreni smo iz čiste i bezuvjetne ljubav.

Duboko u sebi svatko od nas osjeća da mu je potrebna ljubav. Nemoguće je ignorirati onaj osjećaj gladi koji se javlja i sugerira da nam baš to treba da bi se osjećali bolje. Treba li ignorirati ljubav kad je ljubav naša hrana, naš život, naše sada, naše sutra? Ljubav je život!
Razmišljamo o ljubavi, pričamo o ljubavi, a tako malo je živimo da doslovce umiremo od čežnje prema njoj, bolujemo, patimo, tugujemo, a samo zato jer ne živimo ljubav, jer nam je ona nepoznanica.
Iskrivljena je činjenica ljubavi. Većina se trudi biti što bolja da bi ih drugi voljeli, da bi ih drugi ljubili, ali zašto toliko gledamo druge, zar su drugi toliko važni u našem životu da i ono što je urođeno u našem srcu pregazimo, potisnemo samo da bi dobili na važnosti. Da li je to ono što tražimo? Da li je to ljubav? Da li je to ljubav na koju se tako rado volimo pozivati?
Nemamo pravo suditi nešto sto nam je nepoznanica. Često se kritički postavljamo prema životu, prema sebi, a da pri tome ne upitamo sebe zašto to činimo. Ne upitamo se jesmo li učinili ono najosnovnije što trebamo učiniti da bi uopće dobili priliku.
Mnogi će ko od šale reći da su učinili sve, onako bez razmišljanja. Ali da li je to stvarnost ili je to još jedan u nizu pokušaja traženja razloga i opravdanja da možemo kukati i zapomagati nad vlastitom sudbinom. Kad se upitamo jesmo li učinili ono najosnovnije za sebe, tu mislim na to da li poznajemo sebe. Naravno da se poznajemo, pa tko ne bi poznao sebe, zar ne? Ali ne mogu da ne upitam, ako poznaješ sebe, kako je moguće da ti ljubav bude nepoznanica, kako je moguće da ti život bude nepoznanica? I ponovno se vrati na pitanje, poznaješ li sebe ili poznaješ svoje navike? Tvoj odgovor, tvoja je stvarnost.
Idući put kada ćeš se upitati kada će me napokon netko voljeti, upitaj se kada ću se napokon početi voljeti? Kada se upitaš zašto mi je tako u životu, upitaj se kada ćeš početi voljeti život? Kada tražiš ljubav u drugima, počni je tražiti u sebi. Kada se upitaš kad će ti biti bolje, sjeti se ljubavi i pitaj se kada ćeš se početi voljeti. I svako tvoje pitanje koje se rađa u tebi vezano za tvoj život, ne traži odgovore u okolini nego upitaj se kada ću početi voljeti sebe, kada ću početi voljeti svoj život?
Upitaj se, jer svi tvoji odgovori leže u ljubavi. Živi ljubav, voli sebe, voli svoj život i vidjeti ćeš da je stvarnost puno ljepša uz ljubav. Voli sebe jer si stvoren iz čiste i bezuvjetne ljubavi. Voli svoj život jer on je neprocjenjiva vrijednost i zato ljubi svaki dio svojeg bića, ljube sebe, ljubi svoje bližnje, opraštaj, moli, zahvaljuj, blagoslivljaj jer tako živiš ljubav. Stvoren si iz ljubavi, živi u ljubavi i miru.
Autor: Zdravko Posavec
1 komentar
Željka
Sve sto ste napisali tocno je..ne mozemo teziti ili zeljeti nesto ako nismo ni sami sigurni sto zapravo zelimo. Zato ja ponekad sjedim u tisini i samu sebe pitam sto zapravo zellim od zivota. Istina ni ja sama ne znam ponekad odgovor ali osjecam ga duboko u sebi…zaista treba raditi na svojim mislima i zeljama i slati pozitivu iako znamo da je to ponekad tesko.