Zašto smo toliko sebični?

Koliko nam malo treba da budemo sretni i ispunjeni, a opet smo gledajući u cjelini jako tužni i nesretni. Nesretni smo do te granice da se ljudi razbole i u konačnici u tuzi i nesretni umiremo! Uistinu, nama treba samo ljubav da bi bili sretni, jer ljubav pokreće sve ostalo, kroz ljubav dobijemo punoću života i blagoslov koji prepoznajemo u obliku sreće.

sebičnost

Sebičnost, Foto: Flickr, Hammerin Man

Ljudi se često pitaju zašto su nesretni u životu. Često kažu fali mi ono nešto, ali ne znam što i mogli bi sad nabrajati što ljudi izgovaraju, ali nema potrebe, jer jedno pitanje dati će odgovor na sve! Na cijeli život, na sreću, ljubav, na naše postojanje, budućnost i sadašnjost. Upitajmo se!! Ako nam tako malo treba, zašto smo nesretni i tužni, zašto živimo u patnji i boli?

Jeste li si ikada pokušali postaviti navedeno pitanje, jeste li si pokušali odgovoriti na njega?! Malo njih je postavilo navedeno pitanje, vjerujem da su odgovori bili različiti, ali odgovor je vrlo jednostavan. Nesretni i tužni smo zato što smo kao vrsta sebični i zato živimo u patnji i boli.

Mnogi teško prihvate istinu i spremni su se boriti protiv nje samo da bi obranili sebe i svoj pogled na svijet. Želimo se prema okolini pokazati kao najbolji i najidealniji, pri tome velika većina ne sagledava druge i okolinu oko sebe, nego je sve usmjereno prema pojedincu. Zašto imamo toliku potrebu gledati sebe? Zašto smo tako sebični!?!

Koliko nam uistinu treba vremena da se osvijestimo i da shvatimo i prihvatimo činjenicu, da kao pojedinac ne možemo opstati. Činjenica je i ta da i pojedinac živi, ali živi u tuzi, boli i patnji. Možemo mi sebe tješiti i lagati, možemo imati masku koju stavljamo na lice među drugima, možemo živjeti u nestvarnom svijetu i iluziji, ali iluziji jednom dođe kraj, jednostavno nestane.

Sebičnost i pohlepa izvor su svega lošega. A mi kao ljudi umjesto da budemo složni, da si pomažemo, da budemo suosjećajni s drugima, mi sebično gledamo sebe, svoj osobni interes i pri tome zaboravimo tko smo, što smo i kome pripadamo!! Zaboravimo sve!

Zaboravimo da nam tako malo treba da budemo sretni, zaboravimo što je ljubav, zaboravimo što su dobra djela, zaboravimo što je davanje, zaboravimo što je prihvaćanje, zaboravimo sve! Samo nikako da zaboravimo biti sebični!!

Autor: Z. Posavec

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.