Zarobljenici vremena

Da bi ti bilo dobro u sadašnjosti i u budućnosti ponekad je potrebno osvrnuti se na vlastitu prošlost i malo prolistati listove života koji su tamo zatvoreni, a posebnu pozornost posvetiti onim listovima života koji su ostali napola otvoreni, nedovršeni, jer sve dok se njih ne zatvori život neće moći pisati novu stranicu. Svaki dan nova je stranica u životu, i premalo je redaka, riječi i slova za sve ono što bi mogli i trebali napisati o danu koji je pred nama.

Vrijeme prolazi, Foto: pexel.com, Giallo

Često se kaže „nemoj živjeti u prošlosti“ i sam to govorim ljudima, ali uvijek gledam da približim vrijednost vlastite prošlosti, vrijednost svih onih rana koje su zacijeljene i još više onih koje su ostale nezacijeljene, vrijednost svih onih suza koje su klizile niz lice jer prošlost je iskustvo, a ono je najbolji pokazatelj istine. Iskustvo se ne uči, ono se proživljava i uz njega rasteš, ali samo onda ako si spreman prihvatiti svoje pogreške, ako si spreman oprostiti drugima neznanje i pogreške. Iskustvo je to, ali i njega se može pogrešno tumačiti, a nažalost mnogi to čine i kako kažu „pušem na hladno“.

Svatko će tumačiti prošlost onako kako će je najlakše prihvatiti, ali to ne znači da je to tumačenje ispravno, da je ono stvarno jer što ti znači prihvatiti nešto ako i dalje stojiš zarobljen u vremenu koje je davno prošlo. Što ti znači sve ako znaš da vrijeme ide, a s njime prolazi i život.

Vrijeme ide bez obzira na to što ti drugi čine i bez obzira na to što ti činiš. Ono nas ne čeka. Vrijeme nije brzo, ono nije niti sporo, ono ne ovisi o nama, ali mi ovisimo o njemu i uzalud nam sve ako nemamo vremena, a najtužnija spoznaja je da nemaš vremena za sebe. Vrijeme je bilo prije nas i bit će poslije nas. Bila je i bit će prošlost i možda će biti budućnost. Kažem možda jer nema garancije da ćemo i sutra dobiti priliku prevrtati i listati listove vlastitog života. Nema garancije da ćemo moći „puhati na hladno“ jer život je vrijeme koje bespovratno teče, a mi postajemo zarobljenici vremena.

Tek kada shvatimo i prihvatimo činjenicu da već sljedećeg trena možemo umrijeti onda ćemo shvatiti koliko zapravo vremena trošimo na banalne stvari, koliko sebi oduzimamo draž i ljepotu življenja. Shvatit ćemo da nam prošlost donosi iskustvo i ono je naš putokaz u kojem smjeru se treba kretati da bi zadovoljili sebe, svoje osjećaje, svoje potrebe. Prošlost je dio našeg života, isto kao i sadašnjost. Budućnost je tek pretpostavka i vlastita želja onoga što smatramo da bi nam moglo odgovarati i stvaramo je na temelju prošlosti, sadašnjosti i uvjerenja, a sve skupa sutra će se zvati samo prošlost.

Autor: Zdravko Posavec

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.