Otkako sam napisao Knjigu iscjeljenja – Put ka miru i sreći, mnogi me pitaju ovo pitanje iz naslova članka. Odgovor je: Da, možete! Vjerujem da su do sada to shvatili mnogi koji su pročitali moju knjigu. Ako niste, onda ste još uvijek na putu rada na sebi…ako to želite, ako prepoznate što vam je činiti.

Foto: Privatna arhiva

Imam potrebu da vam još jednom objasnim to da vi i ja koristimo istu energiju te da ja nisam nadčovjek. Ja sam ista osoba kao i vi. Samo vjerujem i slijedim onaj unutarnji glas koji je vođen Bogom, samo se prepuštam Božanskoj energiji da me vodi i usmjerava. Niti jedno iscjeljenje ne prepisujem sebi, niti ću to ikada učiniti. Iscjeljujete se vi sami jer vjerujete sebi, vjerujete meni, što znači da vjerujete i dragom Bogu i njegovim odlukama za najbolje u vašem životu.

Mi kao bića trebamo napokon prihvatiti činjenicu da smo mi energija. Danas znanstvenici potvrđuju da postoji nekakva energija, da posjedujemo dušu i da možemo još puno toga. Svi smo povezani putem energije, samo što su neki ljudi povezani putem negativnih energija. Naš je odabir: Jesmo li u minusu ili plusu? Ne vidimo prijatelje svaki dan, ali smo povezani. Ne vidimo roditelje svaki dan pa smo opet povezani s njima. Znači, to je ta povezanost, to je ta energija koja nas uvijek dotiče i formira naš život!

Kada vam osoba da povjerenje, bez obzira gdje se ona nalazi, do vas ili tisućama kilometara daleko, i vi joj pristupate s istinskim namjerama, sa željom da joj pomognete – imate otvoren put prema njoj upravo tom energetskom linjom. Ta energija ispravlja, a nema granica. Energija je beskonačnost i nešto što bi ljudi trebali početi učiti od samog početka svog života. Nažalost, to su informacije koje ljudi još nisu spremni primiti zbog određenih društvenih podjela, a to je definitivno gubitak. Hoću reći, energija može učiniti toliko pozitivnih stvari u našim životima, ali samo ako joj dopustimo da nas vodi, da ima potpunu slobodu.

Jedna od čestih pogrešaka koje sam na temelju rada s ljudima uvidio jest ta da se pristupa uvjetovanju. Kad ljudi počnu raditi na sebi, prvo traže nekakav dokaz da bi krenuli u nešto. Čak i kad dobiju dokaz, još uvijek nisu sigurnu da li u to krenuti. To se događa radi vlastite nesigurnosti i straha. Trebamo znati da energija ne trpi uvjetovanje. Ona bez nas može, ali je problem što mi ne možemo bez energije funkcionirati. Naše tijelo se energetski regenerira, naše mentalno stanje također. A koliko je tek ta energija potrebna duhovnom dijelu našeg bića, koje je najjača točka našeg postojanja…

Duša je bezvremenska. Ona ima mogućnost otići u prošlost, u budućnost, donijeti nam pregršt informacija koje bi mi trebali prihvatiti, ali ih često ne prihvaćamo. To činimo zato jer nam djeluju nelogične, ne možemo ih smjestiti u sadašnje vrijeme i tu dolazi do odbacivanja. Kasnije tek shvatimo da smo napravili kontra sebe, odbacivši tu informaciju koju smo primili.

Energija je naš život! Ako sebi uskraćujemo energiju, uskraćujemo si normalan i kvalitetan život. Mi smo bića koja se dijele na duhovnu, mentalnu, fizičku i energetsku razinu, a sve te četiri razine trebaju biti spojene u jednu cjelinu da bismo mogli funkcionirati. To je razlog zašto se jednostavno moramo iscjeljivati, iako se ustvari ništa u životu ne mora, već se želi, voli, vjeruje se.

No, ono prvo što trebamo shvatiti na putu ka iscjeljenju duše je: Od čega se iscijeliti? Znajte da se velika većina poteškoća rješava kada se usmjerite na odbacivanje krivih uvjerenja, obrazaca koje ste prihvatili tijekom odrastanja, od iluzija, od očekivanja.

Jako mi je teško kad vidim da ljudi ne poštuju sebe, da se još manje vole, i što sebe i svoje zdravlje žrtvuju za meterijalno. Robovati materijalnom je problem jer se naše tijelo suočava sa strahovito velikim stresom kojeg, nažalost, ljudi ne znaju izbaciti iz svog tijela jer ne posjeduju dovoljno znanja o energijama. Ljudi se ne mogu iskopčati s posla. Posao se nosi doma, opterećuje se obitelj, opterećuješ sebe, prijatelja…Nikada se ne odmaraju, nikad se opuštaju…Premalo vole sebe.

Ljubav je postala gotovo bezvrijedna. Danas se sve svodi na riječi, a djela su ostala negdje tamo. Ljudi smatraju da, ako nekome kažeš „Volim te“, da si ti tako iskazao ljubav. Lijepa je to gesta, lijepo je to čuti. Svi mi to volimo čuti, no to je samo riječ. Ljubav nije primanje. Ako je držiš u sebi – to nije ljubav, već sebičnost. A ljubav je davanje. Iako ljudi traže ljubav, umiru za njom, i dalje je traže. No traže je na krivom mjestu! Premalo vole sebe…

Davanje i primanje je dio nas koji nas treba voditi, bez obzira o čemu pričamo. Mi trebamo davati jer ćemo se radi toga dobro osjećati. A kad tome dodamo vjerovanje, istinu, molitvu i poniznost – mi smo tada potpuna i ispunjena bića koja slijede svoj pravi put.

Autor: Zdravko Posavec