Prošlost je dio života koji je iza nas, a sve ono što se desilo do sadašnjeg trenutka ne možemo promijeniti. Ne postoji alat ili radnja koja će to popraviti, jer prošlost je gotov svršeni čin, to je vrijeme koje je prošlo i postaje naše iskustvo.

Prošlost je prije svega istina, ogoljena i prostrana pred nama da je vidimo i naučimo lekciju jer život se na kraju svodi na posljedice koje se rađaju najvećim dijelom iz naših djela ili nedjela.

Govore “u prošlosti se ne živi, živi se sada” i to je istina, ali isto tako ne treba bježati od svoje prošlosti, negirati je ili poricati jer ona je dio našeg života i kao takva ima vrijednost. Bježanje od prošlosti je zapravo bijeg od stvarnosti, bijeg od sadašnjosti. Poricanjem prošlosti odričemo se sebe, svojeg postojanja i vlastitog identiteta, odričemo se podsjetnika koji nam je na vlastitoj koži pokazao što je dobro činiti u životu, a što nije.

Život je vrijednost. Prošlost je dio života i treba ga prihvatiti kao dio sebe i vlastitog postojanja jer je bit našeg života biti cjelina i biti potpun.

Svatko može naći trenutak u životu gdje drugi nisu ispravno postupili prema njemu na ovaj ili onaj način. Isto tako možemo naći trenutke u kojima i sami nismo ispravno postupili. Sve nam to govori da svi griješimo, ne postoji iznimka i upravo zbog toga trebamo prihvatiti prošlost kao dio sebe.

Prošlost je dio našeg postojanja koji nas može osvijestiti, potaknuti na promjene, u konačnici nas prošlost uči životu. Upravo ovaj trenutak pročitano postaje tvoja prošlost i samo o tebi ovisi prihvaćaš li je ili ne.

Tvoja prošlost ima veliki utjecaj na tvoj sadašnji život. Ne trči u prošlost jer gubiš budućnost. Ne trči u budućnost jer gubiš sadašnjost. Ne bori se protiv sebe i svoje prošlosti, ona je zauvijek dio tebe. Ne bježi od prošlosti jer ona ti može pomoći da pronađeš sebe u najboljem izdanju, ona je tvoj putokaz na kojem piše – iskustvo.

Autor: Zdravko Posavec