Foto: Flickr, amerune

Lijepo je reći suprotnom spolu koliko ga volite, da bi dali život za njega, da bi sve učinili kako bi mu bilo dobro i mnogo takvih sličnih izjava, a da li ste sebi sami postavili pitanje koliko se zapravo vi sami volite.

Možda vam to zvuči smiješno, ali vjerujte da kada sebe najviše volite, ta ljubav prenosi se i na suprotni spol, na vašu obitelj, prijatelje, poznanike. Jeste li se gledali u ogledalo svako jutro i promatrali vaš izgled, da li iz njega izlazi veselje ili tuga? Mnogi će reći da ni sami ne znaju što vide, a to je razlog što jednostavno niste prisutni sami sa sobom, već vam misli lutaju i ne obazirete se na svoju nutrinu. Sve to vaša duša pamti i jednog dana nađete se ispred tog istog ogledala i najedanput zamjećujete koliko ste oronuli, nema više onog sjaja u očima, vidite samo vašu iscrpljenost.

Pitate se gdje vam je otišla mladost, ali vjerujte da mladost nikada ne stari, jer tu istu mladost vi još dan-danas nosite u sebi, samo ju morate probuditi i pustiti da ona vlada vašim fizičkim tijelom.

Možda će vam ovo zvučati smiješno, ali da li ste se nakon jutarnjeg dizanja pogledali u ogledalo i na glas pitali:”voliš li me?” Neki možda jesu, neki nisu, a neki neće nikada. Vjerujte da to itekako djeluje, jer svatko dobije drugačiji odgovor, a onda bi se trebali zapitati, zar je stvarno to istina da na sebe ne ulažem niti malo truda, već su mi misli usmjerene samo na druge.

Ne čekajte da vam vaša duša da signal, jer tada će biti kasno za podizanje nje same, učinite to na vrijeme dok još možete i dok vam vaš unutarnji glas sugerira i vapi za pomoći.

Ne čekajte da vas drugi natjera da nešto morate učiniti za sebe, jer vi ste dovoljno svjesni svega oko vas, samo se morate sami potruditi i dozvoliti vašem tijelu malo odmora, vašoj duši malo veselja, vašoj psihi malo mirnih misli.

Voljeti se dovoljno, znači da vi zračite, da vam ništa nije teško, da jedva čekate podijeliti sretne i one manje sretne trenutke, da kada gledate svoje fizičko tijelo, pa ako ono i nije u potpunosti, tu mislimo na invalidnost bilo koje vrste, da ga njegujete i volite svim svojim srcem.

Volite li se dovoljno da i najgorem neprijatelju možete pogledati u oči, možda ćete mu moći oprostiti, ali zaboraviti nikada, ali sve je to odraz vaše duše i znak da vi sebe ipak najviše volite, jer ne razmišljate o drugima i o tuđem, vi jednostavno funkcionirate na način da ste i sami sebi dovoljni jer znate da postoji ona vaša duša, onaj vaš anđeo u vama koji vam donosi punu ljubav, iskrenost, pažnju, najveće prijateljstvo i najvredniju pomoć kada to iz srca zamolite.

Autor: J. Nikšić