Kao katolik odrastao sam redovitim odlascima u crkvu, ali kako sam odrastao ti moji odlasci u crkvu postali su sve rjeđi. Mnogi će reći nevjernik. Ne, ja sam vjernik, ja nisam prestao vjerovati u Boga, nego samo nisam htio da me prema Ocu Nebeskome vode ljudi čija vjera nije iskrena i čista, jer moja vjera u Boga dolazi iz srca i upravo mi je moje srce reklo da se predam direktno Isusu u ruke.

Znak križa, Foto: Flickr, Lel4nd

No, ono što me uistinu čini tužnom osobom i bićem je odnos religija prema Bogu. Nije bitna religija, već vjera u Boga i na koji način se ta ista vjera usmjerava. Ne želim ovime poniziti nikoga kao osobu, jer svatko ima pravo na svoju vjeru i to svaki pojedinac treba poštovati, jer pred Bogom svi smo mi braća, samo se zbog religija ljudi ne gledaju očima brata, već se gledaju očima neprijatelja i vječitih prijetnji.

Religijske zajednice imaju prestižan status i zanimljivo je da se nitko ne usudi išta prigovoriti u tom smjeru, čemu strah, pa i oni su samo ljudi, zašto bi oni bili drugačiji, jer nismo li svi pred Bogom isti? Jesmo, pa zašto onda iste te institucije to i ne počinju pokazivati, jer vjera se pokazuje svojim srce, svojim djelima. Samo onaj tko dijeli sebe drugima zna što je vjera i svatko onaj koji istinski vjeruje u Boga zna da je jedini zadatak u životu davanje i primanje. I svi  oni koji svoje srce dijele sa drugima žive život uz  Boga i to je jedini pravi život.

Religijske institucije potpisuju se u ime Boga, ali nikako mi nije jasno kako onda ne slijede Njegov put, jer ako prikazuju Boga onda neka ga pokazuju primjerima prema ljudima, jer ako pričaš znači li to da si vjernik? Odgovor je ne. Upravo to religijske institucije rade, samo pričaju, a jedini pravi pokazatelj su djela. Nije li Isus rekao “Ostavi sve i pođi zamnom”, (vjerujem i znam da i druge religije imaju zapise  svojih svetaca).

Zar izreka “Ostavi sve i pođi zamnom” ne govori sve, govori više nego što mnogi žele priznati, samo je se mnogi unutar religija ne žele pridržavati jer svoju vjeru ne mogu odvojiti od materijalnog i velik dio njih toga nije svjesno i treba se upitati u koga oni vjeruju i u kojem smjeru ide njihova vjera.

Religijske institucije imaju abnormalno materijalno bogatstvo, ali oni to ne žele ostavit i krenuti za Bogom, već to čuvaju za sebe. Postoji jako velik broj ljudi koji su gladni, koji nemaju ni koricu kruha, postoje jako siromašni i nemoćni ljudi, pa zar ne bi pravi vjernik nahranio gladna usta, zar pravi vjernik ne bi napojio žednu dušu, zar pravi vjernik ne bi nemoćnom pružio utjehu i podršku. Učinio bi, jer pravi vjernici to čine bez da im itko govori, jer to dolazi iz srca i duše.

Zašto oni koji se pozivaju na ime Božije ne primjene ono što je Bog rekao “GLADNOGA NAHRANI, ŽEDNOGA NAPOJI, BESKUĆNIKA PRIMI U SVOJ DOM”, na taj način ćete zapravo pokazati pravu veličinu vlastite vjere i poštovanja prema Bogu. Zašto se ljudi koji pokušavaju pokazati pravu bit vjere i Boga odmah prozivaju demonima i sotonskim poslanicima, zašto? Znate zašto, zato jer se boje istine i da je ljudi ne saznaju, jer zastrašivanje i dalje ima moć.

Sve dok pričaju priče o Bogu Svemogućemu njihova vjera je neiskrena, a srce je prazno i pusto. Zar vam duša i srce ne govore da pokažete svoju dobrotu i pomognete onima kojima su usta gladna i žedna, pomognite onima koji nemaju svoj vlastiti dom, jer Zemlja je kuća svima, samo nemaju svi krov nad glavom. Pomognite i pokažite pravu sliku Boga, ostavite sve i krenite za Njim.

Ako to niste u mogućnosti učiniti, onda se upitajte koga slijedite i u koga vi zapravo vjerujete, nije li vaša vjera površna i prazna, jer dobro djelo znači više od milijun riječi. Moja vjera je u mom srcu i ponosan sam na to, zahvaljujem Bogu što me primio za ruku i što me vodi kroz život, zahvaljujem Mu za sve, a najviše Mu zahvaljujem što mi je dao mogućnost da razlikujem dobro od zla, jer zlo ponekad dolazi u lijepom ruhu i sa lijepom pričom i to mnogi ne mogu razlikovati, jer čim si bliže Bogu tim te zlo više pokušava odvesti sa tog puta, mnogi su skrenuli sa puta.

Hvala ti Bože što si mi dao dio sebe da razlikujem dobro od zla, hvala Ti za to što mogu druge usrećiti, hvala Ti što mogu druge utješiti, hvala Ti što si mi dao snagu da se oduprem svemu što ne dolazi od tebe, hvala ti što si mi dao život i svoju neizmjernu ljubav, hvala Ti što si upotpunio moju vjeru, hvala Ti što me vodiš kroz život, jer Ti si put istine i život. I istinita je ona Tvoja rečenica “Dolazit će mnogi proroci govoriti u moje ime”.

Vjernik koji vjeruje iz srca.

Autor: Z. Posavec