U potrazi za ljubavlju – istinito iskustvo

Kada sam bio mali vjerovao sam u iskrenu ljubav, vjerovao sam u svijet u kojem ću biti sretan i prihvaćen, ali kako sam odrastao svakim danom bio sam sve razočaraniji i ljući na samog sebe i sve oko sebe, jer ljubav u koju sam vjerovao nije ju bilo nigdje i krenuo sam u potragu za njom.

traženje

Traženje, Foto: Flickr, notsogoodphotography

Bio sam totalni nevjernik, nisam vjerovao u ništa, psovao sam Boga i tko zna što bi danas bilo samnom da nisam u dosadi naišao na Udrugu “Anđeoski dodir”. Vjerojatno bi se noćima opijao, zatvarao lokale u gradu, tražio utjehu u damama noći, drogirao se, spavao po parkovima i napuštenim kućama, ali Bog je za mene imao drugačiji plan.

U zadnje vrijeme jako puno ljudi me pitalo što se samnom dogodilo, nije im jasno da osoba koja je bila ljuta, namrgođena, bijesna, frustrirana, nikada nasmijana na licu ima osmjeh i hvala Bogu, Jasni i Zdravku što napokon živim život sretan i zadovoljan.

Možete li zamisliti kako je živjeti život kada nitko ne vjeruje u tebe, pa čak ni otac ni majka, ni brat ni sestra, kada lutaš ulicama svaki dan i pitaš se zašto se toliko mučiš, koja svrha svega, bez ljubavi, bez nježnosti, bez zagrljaja, suicidne misli napadaju uma. Tada u onom najgorem vidiš najbolje i to nakon jednog perioda postane dio tebe.

Tada život postaje hladan, jer to je dio koji je ravnodušan, to je dio koji nosi naziv mrak i tama, jer tamo nema osjećaja, tamo nema topline, već velika količina sebičnosti i borba za preživljavanje, tko preživi pričati će.

Možete li zamisliti stotine i stotine izgubljenih duša koje lutaju unatar zarobljenog svijeta , bez cilja, bez smisla, osuđeni na vlastitu propast samo zato jer nisu nikada osjetili iskrenu ljubav.

Možete li zamisliti najbolnije jauke stotine i stotine duša zarobljenih u svijetu mraka i tame. Možete li zamisliti stotine i stotine duša koje vape za svjetlom, koje plačaju i jecaju za toplinom, koje umiru u iščekivanju ljubavi i nježnosti.

Možete li zamisliti stotine i stotine duša kako stoje s onu stranu svjetla vjerujući da je to ono gdje pripadaju i da je život bez smisla. Možete li zamisliti stotine i stotine duša koje pate u beskraju tame, mraka i zlih sila čekajući trenutak kada će njihovim patnjama doći kraj.

Možete li zamisliti stotine i stotine duša koje odlaze u neznanju u mrak misleći pri tome da idu u pravom smjeru, neznajući da sebe tako dovode u patnju, lutanje i progonstvo.

Možete li sebe zamisliti medu tim dušama? Možete li sebe vidjeti u tim patnjama, neznanju i boli? Možete li sebe vidjeti u toj tuzi, jecajima i jaucima? Možete li to zamisliti? Teško, a vjerujte ja sam to proživio i uspio ući u svjetlo.

Griješio sam, a najveća greška mi je bila što sam ljubav tražio od drugih i to me dovelo u lutanje i nastran život. Danas znam da je ljubav u meni, da je imam neograničeno i da je nikada nisam trebao tražiti dalje od svog srca, jer ljubav kreće od nas samih.

Ne znam na koji način da zahvalim Bogu! Ne znam na koji način da zahvalim Jasni i Zdravku, ali uz pomoć njih moj život ima smisao, uz pomoć njih našao sam ono što sam tražio 30 godina po ulicama grada. I mogu svima reći, vjerujem da vam ovi ljudi mogu pomoći bez obzira na vaše trenutno stanje, jer osobno sam bio u paklu, a oni su me vratili u život. Oni su vjerovali u mene kada sam nisam vjerovao u sebe, oni su me dizali kada sam padao, oni su bili uvijek uz mene i zato im hvala iz srca.

Utjeha u životu…utipkao sam to u google tražilicu i tu je sve krenulo.

Autor: Udruga “Anđeoski dodir” (iskustvo klijenta)

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.