Kada sam krenuo za unutarnjim porivom nisam znao što me čeka. Bojao sam se, ali opet u meni je bilo nešto jače što me svaki puta iznova dizalo i vidalo mi rane. Slijedio sam izazov koji mi je svaki dan predstavljalo borbu i bol jer okrutnost svijeta nije moga razumjeti što je čista ljubav, što je čisto i neiskvareno srce. Svakim svojim padom bivao sam jači, bivao sam mudriji, zreliji, odlučniji. U meni se stvaralo neopisivo samopouzdanje i najednom mi sve djeluje jednostavno, ne postoji problem. Postoji poteškoća koja može kočiti razvoj životnog procesa i postoji rješenje. Problem nastaje kada se ljudi boje suočavanja s posljedicama koje su duboko u sebi svjesni.

Foto: Privatni album

Moje suočavanje je bilo bolno, svako moje čišćenje me toliko crpilo da sam po nekoliko dana znao ne dizati se iz kreveta. I znam što sam u životu prošao da bi danas bio ovo što jesam. Osobno osjećam strahopoštovanje prema svojem putu. Svaki put kada čujem pitanje „zašto naplaćuješ ako ti je Bog dao moć da pomažeš ljudima“ , pitam se jedno pitanje – zašto se tako malo poštuje iscjelitelje? Nemali broj puta sam se upitao činim li ispravno što naplatim svoj rad, posebice na samim počecima. I opterećivalo me ta misao, noćima sam pričao s Bogom, tražio odgovore i spoznao sam ih. Zanimljivo je kako ljudi sagledavaju moj rad, uloženi trud i u konačnici vrijeme kao nešto što bi trebali dobiti besplatno samo zato što ja kažem da posjedujem dar od rođenja i ne stidim se imena Božjeg. Zanimljivo je kako su spremni samo primiti, ali ne i dati, ali ljudi ne razumiju da bit promjene kreče u davanju, a ne u nesebičnom primanju. Netko će se možda zapitati, „pa što ti daješ ako naplaćuješ svoj rad“?, i mnogi će slijediti njegov put, ali moje davanje leži u godinama rada koje sam zapisao, u preko stotinu video materijala s mojim direktnim sudjelovanjem, u svemu tome dao sam svoje znanje koje ako ih primijenite postepeno će vas mijenjati kao osobu i činiti život ljepšim.

Pojedinac treba shvatiti da je davanje otvaranje puta obilju, i pomalo zvuči izlizano ta fraza, jer toliko se duboko ušlo u obilje da ljudi misle da je obilje samo novac. Obilje je puno širi pojam, a problem nastaje kada se odmah u startu obilje gleda kao novac. Novac je zadnja stavka u procesu obilja. Početak obilja je duhovno se očistiti od grijeha, negativnih energija, voljeti svaki trenutak života jednako i prihvaćati Božju volju. Ne možeš doći do obilja ako ne ideš putem vlastite duše. Um treba biti probuđene svijesti i načina kako nešto funkcionira. E sad, ako se netko ne može snaći u tom procesu, spoznao je pogreške ali ne zna kako ih riješiti i traži moju pomoć imam li pravo naplatiti svoj rad? Naravno, jer svoje znanje dao sam svima besplatno, i nije grijeh ako naplatim svoje vrijeme kad netko zatraži moju pomoć. Jednostavno je, dajem svoje vrijeme, dajem svoje znanje, u konačnici moje tijelo i duh procesuira energije koje htio ja priznati ili ne ostavljaju traga na meni.

Zasmeta me kada ljudi „vibriraju“ , a zaboravljaju na davanje. Osobno kao iscjelitelj, svakim danom sve vodim davanjem, i davat ću dok god mogu. Meni su pomogli ljudi kada mi je pomoć bila potrebna, ali uvijek sam platio trud drugih. Kada to nisam mogao uraditi novcima uradio sam svojim radom, svojim rukama koje su odradile fizički dio. Ljudi koji su meni dali dio sebe, ja sam im uzvratio i sve ljude koje sam upoznao mogu pogledati u oči, doći na njihova vrata i zatražiti pomoć. Ovo govorim samo zato da se jednostavno vidi i shvati kako stvari funkcioniraju. Ako sam ja primao onda je u redu i da jedan dio također dajem da i drugi mogu primiti i rasti u svom obilju.

Bog mi je dao sve što imam. Iscjelitelj sam zato što je On tako htio i činim sve ono što on želi. On me ničim nije uvjetovao da moram raditi besplatno. Vrijeme je da i ljudi prihvate činjenicu da iscjelitelji imaju pravo naplatiti svoj rad. Isto tako imaju pravo odlučiti kome će uraditi bez da naplate, i to im nema nitko pravo oduzeti, niti pokušati osporiti. Vrijeme je da ljudi shvate da ja kao iscjelitelj radim, isto kao što radi radnik u tvornici, isto kao što radi frizer i oni su plaćeni za svoj rad. Jeste li kada frizera pitali zašto vam je naplatio šišanje? Upravo o tome se radi, niste ga to pitali jer vas je ošišao i učinio ono što vi niste mogli. Znali ste da on to može jer mu je to posao i vi ste svjesno platili. Platili ste rad i dobili ste uslugu. Da li vas je frizer mogao ošišati besplatno? Mogao je, a zašto nije? Zašto ga nikada niste upitali? Zašto tražite povišicu plače ako tuđi rad želite primiti besplatno? Vrijeme je da se licemjerje, sebičnost i nepoštivanje tuđeg rada odmakne i da se iscjelitelje počinje gledati kao ljude koji rade posao za koji su plaćeni. Istina nisu svi jednaki, neki su bolji neki lošiji. Isto kao i frizeri. Luksuzni salon ne znači kvalitetu.

Autor: Zdravko Posavec