Stres je uzročnik bolesti

Foto: Flickr, anna gutermuth

Danas veliki broj ljudi oboljeva od raznih bolesti.  Poražavajuća je činjenica da se sve veći broj mladih razboli u vrlo ranoj fazi života. Svi se pitaju kako je moguće da se mlad organizam rano razboli. Moglo bi se navesti stotine razloga zašto se tijelo razboli, no jedan od najvećih uzročnika bolesti je stres.

Stres je negativna frekvenca energije koja u vaše polje ulazi polako, točnije, kroz vaše razmišljanje vi lagano prizivate stres prema sebi. Na početku nećete ni osjetiti njegovo djelovanje, no kako vrijeme odmiče vi ga počinjete osjećati. Lagano se u vama počinje buditi nervoza i agresivnost, te polako vaše tijelo i cijeli imunološki sustav počinju raditi na maksimumu.

Cilj vašeg imunološkog sustava je da čuva vaše tijelo, a tijelo treba održavati imunološki sustav. Ako nije međusobna suradnja vaše tijelo počinje lagano osjećati bolove, slabost, iscrpljenost i gubljenje volje za svakodnevnim aktivnostima. Stres počinje zauzimati vaše energetsko polje i ruši ga. Kada je tijelo izloženo stresu potrebno mu je više hrane jer se znatno brže i više troši.

Kroz izloženost stresu energetsko polje se počinje  remetiti i ne može obavljati svoju ulogu. Zatvaraju se dotoci energije (čakre), te tijelo i kompletno vaše biće počinju pokazivati slabosti, jer bez protoka energije vi svoje tijelo izlažete potpuno na sve negativne podražaje. Mnogo ljudi traži pomoć kod svojih doktora znanstvene medicine zbog stresa, oni ne znaju da im lijekovi poput normabela i ostalih iz skupine antidepresiva u tome neće nikako pomoći.

Trenutno se stvori slika da je tijelo oslobođeno, no tablete samo uspavljuju vaš živčani sustav, djelujete pospano i usporeno jer vaš mozak radi usporeno, nema snagu da razrađuje “probleme” koji su vas doveli u stres. Tempo života je prebrz i mnogi pokušavaju ići u korak sa vremenom, ali to nikome ne uspije bez posljedica. Previše ljudi trči prema cilju, iako osjećaju da gube snagu,da se njihov organizam troši, oni ne odmaraju nego forsiraju svoj organizam.

Svi dođu do cilja, ali i svi se razbole, nije bolest sve što boli, već je bolest sve ono što vas uništava. Došli ste do cilja, ali tijelo je cijelo vrijeme izloženo stresu, od vašeg buđenja i ostatka dana pa do noćnih sati gdje se velik dio vas bori sa nesanicama, noćnim morama, pritiskom na prsnom košu, jer cijelo vrijeme je prisutan stres. Posebice je stres izražen u jutarnjim satima prilikom ustajanja i odlaska na posao.

Svaki put kad kroz vaše razgovore i razmišljanje prođe riječ “moram” vi ste kroz svoje biće pustili stres. Možda vam zvuči čudno, no vaš sustav prepoznaje riječ “moram” te ju prihvaća kao naredbu i pohranjuje ju u memoriju kao zadatak, biti će prisutno u memoriji toliko dugo dok  ono “moram” ne izvršite.

Stres nije situacija koja bi zabrinjavala samo pojedince, nego je situacija koja može zabrinjavati cijelo društvo, jer dovoljno je da se samo okrenete oko sebe. Vidjet ćete i sami koliko su ljudi napeti, koliko trče i žure, ne pazeći ni malo na sebe. Bitan im je samo cilj. Osluhnite malo sebe, prihvatite ono što vam unutrašnjost govori, jer ona najbolje zna kako se osjeća.

Budite mudri, hodajte prema cilju i odmorite se kad tijelo to želi, ne žrtvujte svoje tijelo zbog svog cilja, jer što vam znači cilj, ako ste izgubili svoje tijelo. Dvije situacije su sigurne i one se moraju dogoditi, a to je rođenje i smrt. Ništa drugo vi ne morate, sve ostalo je vaš osobni pritisak na vas same. Vi birate sami za sebe i uvijek imate pravo na slobodu.

Autor: Z. Posavec

Komentari

  1. Imam 56 godina i mogu reći da sam već od pete svoje godine patio od raznih vrsti stresova i ostaloga. Sada kada mi je najteže( zdravstveno i financijski egzistecijalno ) osjećam se najbolje. Jednostavno je, unatoč svemu razmišljam optimistički, ne razmišljam o bolestima niti o borbi za opstanak. Zahvaljujući tome i načinu prehrane, imam odličnu energiju i imunitet i nastojim svaki dan poboljšati postojeće stanje, jer razmšiljajući pesimistički, stanje bi tako i tako ostalo isto i još bih navukao neku psihosomatsku bolest. Već 36 godina imam hepatitis C, između ostaloga, i po načinu na koji sam veliki dio života živio već sam trebao biti s druge strane života.
    Zato što više se smijte i šalite, čak i kad vam nije do toga. Vjerujte,pomaže. Negdje sam pročitao da kad se čovjek namršti, pokrene oko36 mišića lica(nisam siguran točno koliko), a kad se nasmije samo 2. Zato ljudi što više se smijte !

Odgovori na Adnan Otkaži odgovor

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.