Pogled na lice ljudi govori više od stotine riječi, govori sve ono što mnogi pokušavaju sakriti i prikriti lažnim osmjehom. Pogled na lice čovjeka govori jako puno, a pogled u oči otkriva pravu istinu koju ne može nitko sakriti, ni prikriti. Nezadovoljstvo, tuga, bijes, frustracije, usamljenost, otuđenost, odvojenost, itd. Sve navedeno može se iščitati na svakom koraku i na svakom mjestu.
Stalno se za nečim novim teži, nikada nije dovoljno ono što se ima, nego uvijek se želi još više. Nestala je skromnost, a nestankom skromnosti sve gubi vrijednost. Kako procijeniti vrijednost nečega ako nisi skroman? Upravo skromnost pokazuje koliko je nešto veliko i koliko zapravo malo treba da budeš sretan.
Ljudi danas imaju gotovo sve, ali što sve to skupa znači kada nisu sretni. Dovezi nekome kamion zlata, neće reći hvala, nego će se čuti pitanje, “samo to”?!! Došlo je do zasićenja, došlo je do opterećenosti i ljudi više ne vide u ničemu zadovoljstvo. A kada nema zadovoljstva javlja se frustracija i depresija.
Već smo pisali da je stres uzročnik bolesti, a odmah do stresa nalazi se depresija. Nažalost i jedno i drugo je razarač ljudskog bića. Unosi nemir i napetost. Izolira od okoline i pušta pojedinca na milost i nemilost.
Stres i depresija postaju vodeće bolesti u svijetu, postaju ubojita kombinacija koja prijeti čovječanstvu. Zapravo, depresiju i stres možemo nazvati pošast modernog doba. Nekada su vladale kuga i kolera, danas vladaju stres i depresija.
Kroz svakodnevni rad s ljudima možemo reći da se sa stresom većinom bore zrelije osobe, mada dobna granica nije nigdje zapisana, pa su često i djeca pod udarom stresa. Kod depresije situacija je drugačija i većinom od depresije pate mlađe generacije, jer većina njih je odrastala uz tehnologiju umjesto uz roditeljsku ljubav.
Depresija je zapravo praznina koja se dogodi u osobi, te ne dopušta da osoba vidi išta pozitivno, već se većinom gleda kroz frustracije, a ne mali broj ljudi se zatvara unutar četiri zida.
Djeca koja još nisu ni počela živjeti suočavaju se sa stresom i depresijom. Žalosna je činjenica da sve više tinejdžera pije antidepresive kako bi otklonili svoje depresivno stanje, a uz antidepresive se stanje dodatno pogorša, jer tablete uništavaju živčani sustav. Ista stvar je i sa stresom, piju se antidepresivi, a u konačnici doza lijekova se povećava, rezultat izostaje, a ljudi “otupe” jer je otupio živčani sustav. Valja napomenuti da izvor depresije leži u tehnologiji, a izvor stresa u prebrzom tempu života.
Mnogi će postaviti pitanje, pa što učiniti, kako si pomoći? Dovoljno je pogledati samo 20-30 godina unatrag i svatko će vidjeti da su stres i depresija tada bili gotovo neprimjetni, a sada su vidljivi na svakom koraku.
Stres i depresija bit će tako dugo problem dok ljudi ne shvate da se trebaju vratiti svojim korijenima i njegovati tradiciju koju su im pustili pradjedovi i djedovi.
Sve dok se prate svjetski trendovi stres i depresija obuhvaćat će sve više ljudi. Pokušajte samo jedan tjedan živjeti kako su živjeli vaši djedovi i pradjedovi i vidjet ćete ogromnu razliku. Koliko god se pojedini trude i govore da su bili zaostali, vidjet ćete da su oni bili napredni i mudri, jer u njihovom načinu življenja nije postojao stres i depresija. Sve se stiglo uraditi, radili su sve polako i sve su stigli. Bilo je pjesme, veselja, zadovoljstva i sreće. A danas? Ubrzano se radi, ništa se ne stigne. I sve dok je tako stres i depresija imat će čvrsti temelj na kojem će se širiti, a sljedeća osoba koju će obuhvatiti ste možda baš vi.
Autor: Z.Posavec
1 komentar
ljerka
Kod mene se ne radi o depresiji,više ne! Kod mene se radi o frustraciji i to vrlo velikoj.Razlog je taj što sam ostala prije 5 godina bez posla i potepala sam se po burzi i po Zagrebu radeći poslove koji mi nisu bili baš dragi! Iz razloga što nikada nisam našla posao koji bi mi upotpunosti odgovarao,ja nisam tražila da postanem direktor odmah. Nisam na kraju nikada ni postala,tražila sam da radim.! i onda doživjela sam toliko nepravde i to u firmi gdje sam smatrala da sam doma! Ali tamo je bio direktor čovjek koji me nije gledao ,nego kad je obolio.
U stvari ja nisam nikada imala novaca niti poznanstva za neki bolji posao.I tako sam sada zaposlena na mjestu zaštitara.Policija mi je šef koji me ne kontrolira, iz razloga
što smatra da sam odgovorna ,dobro obavljam posao i ne stvaram problema.Zvuči kao da se hvalim, ali nje tako. To vam kažem jer sam poslala na hrpe e-mail na koje nisam dobila nikakav odgovor.