Po pitanju Boga ljudi su podijeljeni, te postoji nekoliko skupina kako ih se može posložiti. Jedna skupina vjeruje u Boga i pokušavaju živjeti po njegovim načelima. Druga skupina ljudi vjeruje površno ili vjeruje da postoji “ono nešto. Treća skupina su totalni nevjernici koji negiraju sve.
Moglo bi se navesti još podskupina, ali bitne su skupine. Svi ljudi bez obzira u koju skupinu spadali imaju jednu slabost, točnije imaju strah od Božje kazne. Neki prije dođu do spoznaja, neki kasnije, a neki tek u trenucima kada umiru traže i mole Božji oprost, jer tada im se ukazuju životne situacije u kojima su krivo postupali.
Strah od Božje kazne je plod vašeg funkcioniranja, način na koji živite dolazi iz vašeg načina razmišljanja, ali duša zna da ne radite ispravno i upravo taj strah obuzima vašu dušu. Duša pati jer zna da na kraju puta dolazi pred Boga i da će tada dobiti svoju razinu za koju se izborila kroz zemaljski život.
Bog je u nekim situacijama prikazan kao netko tko jedva čeka da vas uništi zbog vaše pogreške. No to nije točno, jer vama je život dan da svakodnevno učite, da radite na svom uzdizanju u svim djelovima bića, ali i da dođete do spoznaje koje stvari su ispravne ,a koje nisu. Često ljudi znaju u teškim trenucima postaviti pitanje ” Bože, ako te ima zašto mi to radiš, zašto se meni to događa? ” , ali to pitanje nije potrebno jer svaka stvar koja se dogodi kroz vaš život dogodila se sa razlogom, dogodila se zato da nešto uvidite, da nešto spoznate, te da naučite vjerovati i moliti.
Boga se ne trebate bojati, no prema njemu trebate imati poštovanje i naklonost, On vas voli bez obzira da li vi volite njega ili uopće priznajete njegovo postojanje, On vas uvijek čeka raširenih ruku i čeka da ga prizovete u pomoć, jer on je vaš Otac i uvijek će biti milostiv prema vama i uvijek će vas vraćati na svoj put. Strah od Boga ne trebate imati, ali imajte poštovanje prema njemu.
Ako kroz život griješite u svojim postupcima i donosite svoje odluke tada imajte na umu da moraju doći i posljedice. Nemate pravo prozivati Boga kada to vama odgovara, jer vi sami sebe kažnjavate, a ne Bog. Vi svojim djelima odlučujete kako će vam biti. Imate li pravo i hrabrosti tražiti za sebe dobro, ako ste vi drugima radili loše ili ipak mislite za sebe da ste radili dobro, pa morate dobiti dobro i natrag.
Ako mislite da ste sve radili kako treba, ako vi mislite da vaša situacija nije pravedna od Boga, stanite pred Njega i zamolite ga iz dubine sebe da vam da ono što ste zaslužili svojim djelima, neka vam dade pokoru za sve krive poteze i korake, ma neka vam samo vrati ono što ste vi radili drugima. Jeste li spremni primiti ono što ste dali drugima kroz svoj život ili ipak u vama postoji strah da bi mogli teško proći kraj svojih djela, a pitanje je koliko bi bili sretni.Svaki vaš grijeh može se oprostiti, svako vaše loše djelo može se ispraviti, apsolutno sve se može dogoditi i ispraviti samo je bitno na koji način ste vi postavljeni prema sebi i što zapravo želite.
Nema veće boli i patnje kad otac ili majka izgubi svoje dijete, bez obzira da li je dijete umrlo na prirodan način ili pak je nečijom krivnjom napustilo ovaj svijet, bol i tuga koja je prisutna u njihovim srcima neopisiva je, no velika većina njih u tim trenucima izgovara: “Molim dragog Boga da im oprosti grijeh ili Bog zna zašto je to učinio”. Zar mislite da u tim trenucima oni nemaju razloga reći da je Bog nepravedan, imaju pravo biti i ljuti i ogorčeni i bijesni, no oni to nisu, već mole Boga za dušu svoga djeteta, znači li vam to išta?
Svi ste vi djeca, svi imate roditelje ili ste vi roditelj, ali svi ste se rodili i kao takvi živite. Ne plašite se Boga jer on uvijek ima samo dobro za vas. Ne očekujte dan bez zore, ni zoru bez noći, jer za svjetlo je potrebno proći kroz tamu. Imajte na umu da vas On željno čeka i da ako vi ne želite ispraviti svoje pogreške, to će morati učiniti vaši nasljednici, jer život je put svjetlosti koji vodi na mjesto gdje je sve i počelo. Vaše rođenje je početak tog puta kroz koji vas vodi ljubav Oca vašega, jer svi ste vi djeca Božja.
Autor: Z. Posavec
4 komentara
Mirjana
Kao prvo moramo razlikovati riječ Božija stvorenja od Božije djece,jer sve nas je Bog stvorio ali da li smo i njegova djeca to On zna. Mislim da smo svi griješni i svi svakodnevno griješimo, ali zato se možemo iskreno pokajati biti ponizni i nastojati da što manje griješimo. Ako vjerujemo što piše u Bibliji odnosno Starom zavjetu kaže se da Bog kažnjava do trečeg i četvrtog koljena (zavisno o prijevodu) pa tako i Mojsje nije ušao u Obećanu zemlju. Svako tumači Bibliju vjerojatno kako mu odgovara ali pitam se zašto i nebi kažnjavao ako netko uporno radi loše odnosno postaje loš čovjek. Ali ja bih sve to ostavila Bogu na volju a mi moramo biti pošteni,skromni i ponizni pa će Bog biti zadovoljan s nama zar ne?
Dalibor
Gđo. Mirjana,zaista sve to sto ste napisali mi se svidjelo.Bog nam je dao zivot,a na nama je da ga sprovedemo kako zelimo.E sad koliko cemo taj zivot ziviti u poštenju ili u grijehu u našem je izboru.Vjerujem da nam se sve vraća.Jedino mi je glupo da smo kaznjeni sto je nas pradjeda grijesio.
Zorana
Ja vidim da zlotvorima ide bolje nego poštenima. Bože mi oprosti , sami neki hvalospjevi oko te teme, pusta filozofiranja Koliko ja vidim oni šta se znaju pretvarati dok istodobno blate druge kako bi se tobože prikazali kao sveci bolje prođu od onih koji su skromni i ponizni, a Bog na kraju oprašta svima jer su se obratili i počeli lizat oltare, te primat svete sakramente. A šta je to sad, ko je tu lud ? Ajmo ubit pa tražit milost kod Boga on će nam oprostit grijehe.
Bataca
Smatram da je veličina greha srazmerna količini bola koji smo naneli bliskoj osobi.