Kada je strah u pitanju vjerojatno ne postoji čestica u Svemiru koje se barem jedan pojedinac ne boji, točnije, osjeća strah prema istom, a strah je ništa drugo nego nesigurnost.
Svaki strah može se pobijediti i otkloniti, samo je potrebno prvo naći razlog zbog čega se on pojavio, točnije, događaj koji je u psihi izazvao šok i ulio energiju nesigurnosti i vlastitog nepovjerenja.
Mnogo ljudi se voli drugima izrugivati zbog strahova, a to istim ljudima samo dodatno otežava situaciju, jer u mozgu se stvara dodatni osjećaj odbacivanja i ponižavanja, te je to jedan od najčešćih razloga zašto većinom ljudi svoje strahove drže u sebi i prihvaćaju ih kao dio sebe, jer se boje reakcije okoline.
Pokušajte zamisliti kako bi se vi osjećali da vas netko odbacuje i ponižava zbog nečeg osobnog i vjerojatno nakon što bi par puta nekome to rekli i doživjeli isto, prestali bi pričati ikome i sve bi potisnuli u sebe.
Strah na početku obuzima psihu i to tako da svaka pomisao o samom susretu sa situacijom koja pokreće strah jednostavno obuzme cijelu psihu i pojedinac gleda kako istu situaciju izbjeći, pa tako često ljudi žive u grču jer izbjegavaju određena mjesta i situacije, te tako nesvjesno sebe ograničavaju.
Kada strah obuzme psihu vrlo često se zna javljati panika, te u takvim slučajevima ljudi postanu gotovo paralizirani u trenucima straha, s otežanim disanjem i lupanjem srca.
Vrlo često se dešava da se ljudi kada se nađu na udarima straha i panike počinju sebe zatvarati u prostor smatrajući da će tako riješiti problem, ali to samo dodatno otežava problem. Mnogi pokušavaju s tabletama, ali tu se dobije kontraefekt, te u konačnici stradava dio koji je najvrjedniji, a to je duša.
Strah i panika imaju zadatak oduzeti vam slobodu, a slobodu vam mogu uzeti jedino onda kada uspiju zarobiti vašu dušu. Duša će se boriti uvijek za vas, ali joj vi morate pomoći, jer ako vi vjerujete više strahu nego vlastitoj duši onda je duša nemoćna i ne može vam pomoći.
Ne dopustite da vam strah i panika zarobe dušu, ne dopustite da vam strah i panika oduzmu slobodu, jer ako vam oduzmu slobodu i dušu, uzeli su vam vlastiti život, a sve zbog toga što ste zbog šoka izgubili sigurnost i niste naišli na podršku ljudi.
Strah je samo misao i vi tu misao možete pobijediti, jer vaša duša kada je slobodna može pobijediti sve ono loše što vam zaustavlja život. Dušu je potrebno samo nahraniti Božanskom energijom i ona će se boriti za vas, jer to je i njen život i želi za sebe najbolje i vi joj to omogućite zbog sebe.
Ako imate problema sa strahom ne očajavajte, samo odlučite zatražiti pomoć. Vjerujte, jako puno strahova se riješi kroz razgovor, samo kada se osoba koja vam pomaže zauzme za vas i gleda vas onakvim kakvi jeste. Vi ste biće koje ima pravo na život bez straha, vi ste stvorenje koje ima pravo na slobodu.
Autor: Z. Posavec
9 komentara
Ljuba
Odlicno i istinito i to prozivljavam 2 god, jos samo kako uliti tu energiju….
marija
Sve je točno i istinito, sama sam još uvijek u tome tri mjeseca. Doživjela sam šok , poniženje i odbacivanje od nabliskijeg bića i sada se još borim, ne toliko sa strahom, već ogromnim gubitkom samopouzdanja, sa nesigurnošću i općenito sam pod utjecajem “crnih” misli jer ne vidim daljnji smisao života. No, svakodnevno se borim i do sada nosim s time i ne zatvaram se već tražim pomoć u razgovorima sa dobrim i povjerljivim ljudima. To me drži i bodri da ipak trebam dalje nastaviti živjeti uvjeravajući sebe da sam takva kakva jesam i da imam svojih ljudskih vrijednosti. Samo velika bol i tuga još uvijek je jako prisutna, samo da uspijem……..
Tihana
Znam kako je to…prošla sam pakao od nekoliko mjeseci….uzrok je moja obitelj i njihovno sustavno optuživanja mene za njihove vlastite pogreške i komplekse…inače sam jako samouvjerena i sposobno osoba….trenutno sam bolje i bit ću dobro…odlično znam…ali nije lako okrenuti leđa, a niti biti dalje kao da ništa nije bilo…jer kad duša zaboli….to je strašno……….
Ana
Citam vase komentare i cudim se, vecina vas ima lose iskustvo od strane svojih bliznji.Zato ne mogu da se ne nadovezem na temu i ja imam takvo iskustvo samo sto je meni trebalo vise od 20 god. na se sve poslozi.
snježana
Najviše me povrijedila moja obitelj,roditelji koji s me ostavili dijete, otac po rođenju,majka s 5 god.i živjeli u Nj.do svoje mirovine.Nikad nisam dobila ljubav,nisu brinuli kako se osijećam ostavljena,što nisam imala podrške i sve morala sama,što sam sve rođendane provodila sama,probleme djevojačke,bolesti i da oni nisu do dan danas za mene marili.Dolasci dva puta god.bili bi noćna mora za mene,samo kritike,obezvređivanja, naredbe, prijetnje,uvjetovanje i sve se vrtilo samo oko kuće a ja sam se osiječala kao sluškinja i tako mi sada kažu da sam bila dužna jer tu stanujem gratias,nema kraja predbacivanjima svakog zalogaja,netrpeljivosti i svaka riječ svađa.Tesško se nosim s mišlju da se bliži kraj naših života a da nikad neće biti izglađeni odnosi,To izaziva nemir i odražava se na zdravlje!
mirsad
istina
Miljenko
Autor i svi koji su komentirali ovaj tekst polaze od STRAHA kao posljedice i gledano s ljedskog stanovišta to je tako. Međutim treba znati da strah dolazi iz negativnog izvora i da ga se možemo osloboditi samo onda ako se uzdignemo iznad njega, kroz samospoznaju da u nama i u našem okruženju postji snaga koja je mnogo jaća od straha i svih drugih oblika negativnog djelovanja, da je ona svemoćna i da nam ona može pomoći ako mi to želimo i ako smo s tom snagom povevezani i ako smo postali JEDNO. Tada je naš život lijep, radostan i jednostavan. Sve što radimo u svakodnevnom životu radimo u miru i ljubavi.
radmila
sve je to lijepo napisano ali kada ne uspijeva doći do mene pomoć kod doktora su tablete a ne razgovor ili nađi nekoga a ja mislim da time zamaram ljude a i kažu odi doktoru šta učinit kome poći a strah je zaokupio moje tijelo i biježim od svih i od mnogih situacija jednostavno rečeno prestala sam živijeti krajnje vrijeme je da učinim nešto ali što i kako prijeći na pozitivno razmišljanje i pobijediti sve strahove koje imam od rođenja jer uvijek sam bila slaba al sam mislila kad dođu godine proćiće al ne još je gore
merima
mene je svacega strah