Vjerojatno velik dio ljudi ne zna, ali svatko od vas svakodnevno se susretne sa barem jednom pojavom iz paranormalnog svijeta, ali pošto ona nije vidljiva svakom oku, ljudi ju zanemaruju i odbacuju od sebe. Mogao bih navesti stotine primjera svojih susreta sa anđelima, vilama, vilenjacma i svime ostalima što spada u parapsihologiju.
Svi ste vidjeli ponekad da se malo dijete čvrsto uhvati mami za nogu i sakrije iza nje, da životinja (pas,mačka…) bezglavo pobjegnu, a to je većini nerazumljivo, jer ne mogu reakciju svrstati “u realni život”.
Djeca i životinje imaju vrlo instančana osjetila, te osjete i vide svijet parapsihologije i upravo njihove reakcije koje smo gore naveli, dokaz su da su imali kontakt sa negativnim dijelom parapsihološkog svijeta.
Postoje i pozitivne stvari, daleko više od negativnih, no o tome ćemo pisati kroz budući period.
Ako je netko imao takvih iskustava, bez obzira bila ona pozitivna ili negativna, može to podijeliti sa nama bez ikakvog straha, pogotovo ako ima netko dijete koje ima takve sposobnosti da danas-sutra ne bi završilo na psihijatriji, jer svako malo dijete je naš mali ANĐEO.
Autor: Z. Posavec
11 komentara
Anastazija
Neznam šta to točno znači prije 26 godina živjeli smo u iznajmljenom stanu koji nam je iznajmio čudan čovjek.Kao mladi bračni par sa silnim financijskim problemima nisam baš obraćala pažnju na govorkanja okolo jer mi je uvijek bilo draže pročitati neku knjigu ili nešto raditi nego ići na kave sa osobama dugačkog jezika,Jedne noći sam bila sama po običaju jer suprug je navodno uvjek vozio ali ja od tog novca nisam vidjela ništa .U jednom momentu u sred noći nešto me neobjašnjivo probudilo iz sna.To je bila starica sva u crnom i pošto sam ja ležala na podu a starija kći u dječijem krevetiću ona nas je samo blagonaklono pogledala i otišla.Začudo nisam osjetila ni strah ni šta osim nekog mira,Taj stan je imao dvoja vrata i ja bih još mislila da sam sanjala da nisam ujutro našla obadvoja vrata otvorena a sjećam se dobro da sam ih zaključala.Naravno da sam sutra pitala susjedu preko puta kakav je to čovjek i zašto je sam naime na koji način mu je umrla žena.Rekla mi je da ta smrt nikad nije objašnjena a da je u tom stanu gdje smo mi živjela njihova zajednička kćer koja je završila na psihijatriji na dugo vrijeme i on je nikada ne viđa.Ja sam za ovo silno vrijeme doživjela sve i svašta ,4 putq sqm se vratila iz sigurne smrti ali sam isto tako primjetila da ljudi koji mi misle zlo upravo meni ili su ga napravili počinju drhtati u mom prisustvu ili se miču od mene dok djeca i najžešće (drugima ) životinje jednostavno idu za mnom.Poslije zadnjeg kraha koji se završio padom na glavu ,lomom pubične i zdjelične kosti , zatim teškom operacijom glave na obadvije strane otišla sam kod bioenergetičarke za koju nisam ni znala nego smo se sreli ispred crkve a ona je prijateljica moje sestre.Učinila me je sasvim drugačijom osobom i osjetila sam na sebi tj. na mjestima gdje su ožiljci na mozgu veliku vrućinu i znoj.Mahinalno sam to isprobala na starijoj kćeri–dakle ruka odmaknuta od glave i kralježnice i glave koji su je boljeli i ona je rekla da osjeti toplinu ,bol je prošao i vidjela sam da joj nakon toga izlaze na licu dva podkožna prišta i postala je odjednom iskrenija i smirenija osoba,Možete li mi objasniti dali je to izlazio neki otrov iz tijela i šta se to zapravo desilo kad su ljudi koji su držali bilo šta moje u ruci osjetili toplinu i jako brzo se riješili bolesti — čovjek koji je bio sa mnom u bolnici čak je odbacio štake.Možete li mi objasniti molim Vas šta se to zapravo događa ?
Iscjeljivanje
Anastazija, drago nam je da ste svoje iskustvo podjelili sa svima, no isto tako vas molimo da nam se javite na brojeve telefona, jer pitanja su dosta osjetljiva i lakše ih je objasniti kroz razgovor.
Nina
Čujem hodanje po hodniku noću muž je sanjao da nam ćerka umrla vidjam senke noću. Sin se odazivao misleći da ga ja zovem.
kleopatra
Moje iskustvo je meni neobjašnjivo.Prije 20 godina išla sam sa posla kući….inače sam birala kraći put a ovaj puta nakon razmišljanja krenula sam dužim,iznenada meni u susret išla je starica u crnini,malo me začudilo kako ju nisam prije vidjela jer bila mi je blizu već.Iako mi se nije obratila ja sam stala.Osjetila sam kao da su mi noge propale kroz beton i nikuda se nisam mogla maknuti.Osjetila sam navalu vrućine.Pogledala sam ju …međutim osim predivnih očiju nisam uspjela zapamtiti lice…ali znam da to nisu oči starije osobe.Pitala me je stvari o mom osobno životu,navodila da preispitam neke odlike o udaji.objasnila mi je da se nemam čega bojati u životu jer nosim sveti znak i da mi nitko ništa ne može.tada smo se rastale otišla je par koraka i samo je još dodala…mi ćemo se još jedanput sresti.Neznam dali se netko poigrao sa mnom …ali znam da niti nakon ovako dugo vremena nisam mirna kad se toga sjetim.postojali su trenutci u mom životu za koje ne mogu ništa drugo reći već kao da imam pomoć od nekuda.Molim vas da mi ovo malo pojasnite ako možete …Hvala.
Udruga Anđeoski dodir
Poštovana, ponekad je teško neke stvari objasniti, no vi nemate razloga niti za strah, ni bilo što negativno. Budite ponosni zbog tog doživljaja. Postoje Anđeli – vremenski putnici, te oni prenose poruke. Zbog diskrecije prema klijentima molimo vas da nam se obratite na brojeve telefona.
kleopatra
Hvala…možda je i bolje da manje znam.Pozdrav.
Animsaj
Čitam vaš portal već neko vrijeme i pratim vas i na Facebooku…pa su preko vaših objava do mene došle neke informacije baš u vrijeme kada se i meni dogodilo nešto čudno. Jedne noći, prije koji tjedan, u snu sam kraj sebe osjetili prisustvo nekog bića kraj sebe. Pošto ja redovito sanjam ludicne snove, a često i snove koji se na kraju ostvare, nemogu ni ovaj zanemariti. To biće koje sam osjetila, bilo je kraj mene na mom krevetu i nisam ga vidjela, samo osjetila. Isto tako znala sam da je ženskog roda, samo osjećaj da to istina i ništa više. Nisam dobila nikakvu poruku tada. Tek kasnije kada sam nakon nekoliko noći, svaki put prije sna zamolila da mi se poruka ponovno kaže. Nakon toga poruka je stigla i glasila je nešto kao: “Čistimo ti kanal ili kanale” nisam sigurna je li u jednini bilo ili u množini…. Za par noći opet stiže poruka: “Čestitamo”. Svaki put sam bila duboko spavala sve do poruke, kada mi se vratila lucidnost u san i znala sam da sanjam i onaj osjećaj da je netko samnom…gotovo kao kolektivna svijest, tako mi se nekad čini. Otkad znam za sebe moji snovi su uvijek neobični i gotovo uvijek ih se sjećam i mogu ih opisati. Mene zanima mislite li da ovo samnom razgovarao moj anđeo čuvar?
Lijep pozdrav!
Udruga Anđeoski dodir
U svakom našem tekstu stoji energija koja se prilikom čitanja oslobađa i djeluje na pojedinca. S obzirom da nas pratite već jedan period, kod vas je došlo do čišćenja energetskog bića. Poruka koju ste dobili samo vam je prenesena da bi bili upoznati i da se ne bojite onoga što čujete ili osjetite. Anđeli su svuda oko vas, a došlo je do spoja vaše duše i vašeg Anđela.
Kapetan
Ne znam kako da počnem. Najbolje od početka. Ali ne znam ni gde je početak.
Imam 20 godina, i užasavam se mraka. Mnogo čudnih stvari mi se izdešavalo u poslednja 4 meseca. Mislim da je sve počelo sredinom ovog leta, kad sam pokušala da se ubijem.
Spavam na desnoj strani kreveta, na desno okrenuta, jer mi skoro svaku noć na desnoj strani stoji žena. Nisam sigurna da li je dete, devojka ili žena, ali znam da je žensko. Vidim je. U beloj haljini do kolena, duge crne kose puštene preko lica. Lice joj još nisam videla. Samo stoji, tu na desnoj strani, malo dalje od kreveta. Noću ne smem da zaspim ako makar jedna lampa ne gori kraj kreveta, ali znam da je tu iako je upaljeno svetlo. Bojim se ako ugasim svetlo, nešto će mi uradit. Ljudi s kojima sam pričala o ovome kažu da je možda neki čuvar i da bdi nadamnom da ne bih opet pokušala nešto.. Ali ako je pozitivac, zašto osećam ovoliki strah..?
Pre neki dan sam promenila stan, privremeno jer u starom stanu imamo problem sa strujom. Noć je, slušala sam muziku na mobilni, jer se prestravim od najmanjeg zvuka. Slušam istu pesmu po milioniti put, i odjednom, vrisak u pesmi. Okrenem se, nema nikoga iza mene. Nisam obraćala puno pažnje, uplašila se jesam, ali mobilni i ne radi nešto najbolje pa sam samo nastavila. Kad se pesma završila, pustim je ponovo, i opet vrisak. Pevačica normalno peva, text ide normalno, muzika i sve normalno, samo odjedno se čuje vrisak. Tad sam se baš uplašila, i premotala na taj deo i vrisak je bio sve jači. Okrenula sam se, a iza mene na nekih 100 metara stoji čovek, ne znam da l je bio krvav ili crven, ali je bio sav u okovima, lanci na rukama, nogama, oko vrata.. Osećala sam težinu tih lanaca na sebi, prestravila sam se. Bilo mi je teško da se krećem, ali skinula sam slušalice i zavladala je mrtva tišina. Čovek u okovima je i dalje bio tu i išao ka meni, ali sad sam mogla da se pomeram i otrčala sam do stana kao luda.
U novom stanu imam 3 cimerke i ne smeta im da spavaju s upaljenim svetlom, jer znaju da se bojim mraka, samo toliko. Dok sam spavala u starom stanu, videla sam tu ženu na desnoj strani kreveta, i uopšte sobe. Nisam mogla da spavam, ili bih užasno loše spavala. Onda sam okrenula krevet na suprotnu stranu i pribila uza zid, tako da desna strana kreveta i glava su mi do zida, leva strana do prozora, a noge, ili donji deo kreveta, okrenute ka vratima od kupatila. Sad je tu novi problem. U starom stanu su vrata kupatila bila od drveta, imalo je lufta od vrata do poda nekih 3cm i uvek je gorelo svetlo. I znam da nema nikog u sobi, jer sam bila sama u stanu. Ali vidim da neko šeta po kupatilu, vidim senku nogu jer gori svetlo i ima lufta. Tad ostanem budna do jutra i čekam sunce da bih ušla u kupatilo.
U ovom novom stanu, krevet delim s malo starijom curom i opet sam na desnoj strani i ima prostora izmedju kreveta i zida jer je francuski krevet ali se ne plašim toliko jer opet neko je sa mnom i svetlo je upaljeno.
Vrata vc-a u ovom stanu su od stakla. Kad je ugašeno svetlo, vidim figuru te žene iza tog stakla. Samo stoji. Vidim belu haljini, i crnu kosu. Upalim svetlo, nje nema, prođem.
Užasno sam uplašena. U starom stanu ne mogu da spavam od straha, a u novom stanu ne mogu da se probudim iz sna. Snovi su toliko realni da, kad me neko probudi, ne znam šta je san a šta java. Treba mi dosta vremena da razlikujem da li sam budna ili ne. Kad shvatim da sam budna, počne da toči krv iz nosa. Otprilike pola minuta, i stane. To još traje i ne znam do kad će trajat. Ljudi me ismejavaju što se bojim mraka i čudno ponašam, gledaju me kao ludu, a ja se tako i osećam. Kao da sam luda. Jesam li? Ne znam da li ste me razumeli baš najbolje, ali očajno mi treba pomoć, i molim vas, ako možete na bilo koji način, da mi pomognete. Izgubljena sam..
andjeoskidodir
Poštovana, nazovite nas na brojeve koji su navedeni na stranici i vidjeti ćemo što možemo učiniti za vas.
anastasija
Pre oko 5 god ujutru kada sam ustala videla sam coveka sa crnim sesirom, nosio je crni kaput ali mu nisam videla lice. Setao je po mom dvoristu i odjednom nestao. Kasnije sam guglala i procitala da je on mnogim ljudima bio u snovima. Zanima me zasto bas njega ljudi sanjaju ili vidjaju.