Jedna od ljudskih potreba je sloboda. Iako na prvi pogleda djeluje da su svi slobodni i da uživaju u onome što se zove sloboda, stvarnost nam govori da su ljudi zapravo bića koja stalno robuju nekome ili nečemu, a da toga zapravo nisu niti svjesni. Tanka je linija između slobode i prostranstva, i s druge strane robovanja, podilaženja, manipulacije i ograničenih mogućnosti.

Iako se o svijesti naveliko priča i piše, i svi se kao bude i postaju svjesni, nameće se pitanje iz čega se bude i čega postaju svjesni? Prije svega budimo se svako jutro, a nekako izostane zahvala za to jutro koje smo ugledali, izostane ona radost koja bi nas trebala ispuniti i dati nam snage za ono što je pred nama. Da li je tu zakazala svijest na koju se pozivamo i koju tako rado ističemo jer ipak nas ona vodi kroz život? Barem tako kažu, ali iz čega se budimo? Da li se budimo iz vlastitih zabluda i laži koje je većina prihvatila i svakodnevno je žive? Da li se budimo iz ravnodušnosti u kojoj su ljudi zapeli, da li se budimo ili samo pričamo dok život bespovratno teče?
Moglo bi se puno toga reći o svijesti, o pravom značaju iste. O utjecaju na život, a i o zabludi koju ista stvara jer kao što sam spomenuo stvarnost nam govori gdje smo, što smo i tko smo. Govori nam do kud smo stigli i da li kao društvo rastemo ili pak neprimjetno tonemo prema ponoru i mračnim dubinama koje guše čovjeka, oduzimaju mu njegovu slobodu i potrebe zbog kojih je rođen. Gdje smo stigli i što smo postigli odgovorite si sami kada pogledate svoje bližnje i sebe.
Zato kada pričamo, a posebno kada živimo slobodu trebamo znati i biti svjesni jedne stvari, da sloboda nije samo slobodno kretanje ulicama i gradovima ona je puno više od toga. Biti slobodan prije svega znači živjeti život koji ti odgovara. Biti svjestan slobode znači živjeti bez predrasude, bez osude, bez zidina. Biti svjestan znači djelovati. Pričati o svijesti, a živjeti u zarobljeništvu strahova i pretpostavki je ravno suicidu jer uzalud ti sve ako su oko tebe povučene linije ograničenja.
Koliko nam je sloboda potrebna da bi uživali u njoj govori činjenica da su ljudi ginuli, ginu i ginuti će zbog nje. I često se volimo pozvati na nju, a svaki puta iznova padnemo na obzoru sa kojeg se prostire sloboda. Vičemo sloboda, a svaki puta pognemo glavu kad trebamo pričati o sebi. Vičemo sloboda, a prešutimo istinu, vičemo sloboda, a zatajimo svoje osjećaje i potrebe. Pozivamo se na slobodu, a živimo u strahu gledajući i osluškujući svijet oko sebe licem neprijateljstva i vječite prijetnje.
Sloboda je potreba i upravo zbog sebe i svoje potrebe ne dopustite da robujete krivim uvjerenjima, da živite u zarobljeništvu laži, zabluda i iluzija. Ne dopustite da budete tek slučajni prolaznik u vlastitom životu jer sloboda je vaš život i vaše prostranstvo. Ne skrivajte se jer sloboda je za hrabre ljude. Samo hrabri i odlučni ljudi mogu i živjeti slobodu. Sloboda nije filozofija ili raketna znanost, ona je samo sloboda koja vam daje mogućnost izbora u kojoj živite i umirete.
Autor: Zdravko Posavec
Nema komentara