Rastite s djecom

Često se čuje roditeljski glas po pitanju vlastite djece, često se žale ili pak kritiziraju vlastito dijete. Ali opet nekako se dobije utisak da bi roditelji htjeli da im djeca rade sve ono što oni smatraju da bi trebali.

u lišću

U lišću, Foto: Flickr, Philippe Put

Odmah na početku treba reći da je roditeljstvo jedno veliko odricanje, ali svako odricanje isplati se višestruko, jer što jedan roditelj može ponuditi djetetu osim ljubavi?! Može mu ponuditi materijalno, ali teško da će se dijete kada odraste sjećati svojih autića i lutka. Ono čega će se dijete sjećati su provedeni zajednički trenuci.

Dijete od roditelja traži ljubav, traži vrijeme i na roditelju je da mu to pruži. Da, mnogi će reći da nemaju vremena i navesti stotinu obaveza, ali ako ne može roditelj odvojiti vrijeme za sebe i dijete, onda je njegova ljubav prema tom djetetu upitna, jer to vrijeme višestruko će mu se vratiti. Vratit će mu se djetetovim pogledom iskrenim očima, njegovim smijehom, zagrljajem, neiskvarenim riječima punim ljubavi. Zapravo to i nije vraćanje, to je Božji blagoslov!

Djeca roditeljima mogu pružiti puno više nego što svaki roditelj može zamisliti. Samo sve opet zavisi koji je stav roditelja i da li ga gleda kroz otvoreno srce ili mu je primarna briga osigurati ga materijalno.

Svakako valja napomenuti da se djeca kroz materijalizam ograničavaju, tj. polako ih se usmjerava u zarobljeništvo, a to je najgore što se može desiti, jer djetetu je za pravilan razvoj potrebna sloboda, podrška i ljubav.

Roditelji često svoju djecu vole nazivati pogrdnim riječima smatrajući da će ih na taj način potaknuti na rad ili nešto slično. No je li ispravno nazivati dijete pogrdnim riječima? Naravno da nije, jer djeca roditelje gledaju kao uzor i upijaju poput spužve, te se vrlo često može čuti kako djeca kada nešto krivo učine sami sebe nazivaju pogrdnim imenom.

Djeca to nisu zaslužila, jer oni su rođeni čisti, neiskvarenih umova i puni bezuvjetne ljubavi za sve i svih. I zašto im onda oduzeti ono najvrjednije. Zašto? Zbog vlastitog interesa? Možda, jer svaki roditelj smatra da svoje dijete usmjerava i odgaja najbolje na svijetu, a vrijeme je najbolji pokazatelj istog.

Kada dijete odraste, roditelji se pitaju zašto je takvo, a takvo je jer je odrastalo u tom okruženju. Roditelji su primjeri i uzori vlastitoj djeci, samo je to nekim roditeljima teško razumjeti. Možda i razumiju, ali im je teško priznati propust koji su učinili ili možda ne poznaju sebe.

Zašto ovo pišem? Volim svu djecu, bez podjela. I kad nisam bio otac volio sam djecu, a sad iz uloge roditelja ih i potpuno razumijem. Razumijem svaki onaj njihov tužan pogled koji sam stotinu puta vidio, razumijem svaku onu glavicu spuštenu prema podu, svaku onu suzu koja je klizila niz lice.

I slobodno mogu reći da svaki roditelj treba rasti zajedno s djetetom. Ne uče samo roditelji djecu, već se od djece može jako puno naučiti. Puno više primaju roditelji nego što primaju djeca u tom odnosu. Ne oduzimajte djeci slobodu i ljubav, ne oduzimajte im kreativnost i maštu, potaknite ih svojim primjerom jer ste djeci najveći uzori i najveći heroji. Nemojte ih iznevjeriti jer oni će uvijek pričati: Moj tata i moja mama…

Autor: Zdravko Posavec

Vaš komentar

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.