Rad na sebi – vrlo rasprostranjen pojam koji se danas koristi među ljudima, a koji u opširnom smislu označava radnju osobe koja je krenula na put traženja sebe. Osobe koje su krenule u tom smjeru su to učinile iz jednog jedinog razloga, a to je osjećaj nezadovoljstva ili padanja na dno. Rijetki su oni koji rade na sebi zato što žele. Mnogi krenu na put traženja, ali…

Kada pričamo o traženju i radu na sebi onda svakako treba na prvo mjesto staviti duhovnost jer jedino kroz duhovnu stranu može se desiti prosvjetljenje, a ono je bitno i presudno. Jedino prosvijetljen čovjek vidi pogreške koje čini i mijenja svoje navike tako da se iz njih rađaju pozitivne posljedice. Možda u pojedinom trenutku on toga i nije svjestan, možda sve oko sebe vidi drugačije i zbog toga ponavljati će pogreške do trenutka kada ne doživi prosvjetljenje i razumije u potpunosti uzrok i posljedicu.
Dosta ljudi zamijene trenutak svjesnosti za prosvjetljenje, ali oni koji su doživjeli prosvjetljenje znaju da trenutak svjesnosti nužno ne znači da se pogreška neće ponoviti. Ona će se ponavljati tako dugo dok se ne nauči lekcija. Nema vremenskih ograničenja, pa tako pojedini ljudi mogu lekciju svladati unutar par tjedana ili mjeseci, a neki se bore godinama i zbog određenih razloga ne mogu napraviti iskorak. A kao glavni razlog može se navesti ego koji pruža velik otpor, a da ga ljudi nisu svjesni.
Teško je riječima dočarati sam trenutak prosvjetljenja jer ono se desi kad je duša spremna za vodstvo, a um spreman za surađivanje i napredak. Mnogo ljudi vjeruje da se prosvjetljenje doživi jednom u životu, ali prosvjetljenje se može desiti više puta u životu. Duhovnost je svakodnevni rast, kada u svaki dan ulaziš sa željom da učiniš nešto bolje nego si to učinio jučer. Da budeš bolji nego što si bio jučer. I ne zato jer želiš da ti se drugi dive, nego zato jer se želiš istinski i skromno diviti sebi zbog onoga što činiš sebi, a i drugima.
Težak je to put, iako kada zagrebeš površinu djeluje lagano, put do visina duhovnosti je težak i upravo zbog težine tamo dođu tek rijetki. Stvara se dojam da se čovjek prvo treba razbiti u krhotine da bi se probudio iz sna u koji je utonuo. Ta razbijanja budu bolna, teška, ali ona pokažu posljedicu, ali na način da razumiješ kako je došlo do razbijanja i zbog kojih razloga. Jednostavno, to je sastavni dio puta koji se zove duhovnost.
Prosvjetljenje dolazi kao kruna vašeg rada, ono znači iskorak u dobro, ono znači da možeš naučeno primjenjivati u životu, ali u novom poglavlju koje je otvoreno prethodnim prosvjetljenjem. Naučeno će ti pomoći da opstaneš na određenoj razini, a ujedno će ti i pružati novo učenje i znanje, te mogućnost da doživiš novo prosvjetljenje i upoznaš još bolju verziju sebe.
Video osvrt možete pogledati OVDJE
Autor: Zdravko Posavec
Nema komentara