Prostranstvo i sloboda tvoje su obilje, u njima leži tvoj život

Zakoni, tajne, ključevi uspjeha,  to su riječi oko kojih se pokušava stvoriti slika obilja i prikazati što ono donosi. Automobili, nakiti, skupi satovi, vile, jahte, putovanja, biste li željeli sve to imati u životu? Naravno, pa tko ne bi želio imati? Iskreni smo, zar ne?

meditacija u suncu

Meditacija u suncu, Foto: Flickr, ChadCooperPhotos

Kada čitamo i slušamo o privlačenju obilja zvuči nevjerojatno, a prezentacijski djeluje još jednostavnije. Svatko to može imati bez previše truda, muke i znoja. Barem tako kažu i pišu.

Želim primiti obilje jer mi je život težak. Tako nekako bi se u današnje vrijeme moglo svesti vrjednovanje obilja. Najgore što se isto sagledava isključivo kroz novac, materijalizam i nekakav društveni položaj kroz koji se pokušava zadovoljiti inače nezasitan ego u pokušaju da se kupi dostojanstvo i obraz.

Ljudi nedovoljno cijene svoj život. Poštovanje je toliko nisko da često svoje živote uspoređuju s drugima. Ne vjeruju u sebe, ali vjeruju drugima i vjeruju da je njima lakše. Upravo s takvim stavom rodila se žudnja koja želi posjedovati. Ljudi brkaju pojam obilja. Obilje nije posjedovanje, naprotiv, obilje se dijeli, ono se pruža iz srca. Ono što je nekome obilje, drugome je siromaštvo, ono što je nekome siromaštvo, drugome je milostinja.

Obilje se širi, ono se ne zadržava. Kroz obilje se ne pokazuje moć niti vrednovanje, već se pokazuje dobrostivost, pokazuje se poniznost, pokazuje se zahvala, pravednost, pokazuje se ljudskost i poštovanje prema onome što je obilje omogućilo. Obilje je davanje i ono ne znači ništa ako se ne dijeli.

Obilje ne stanuje u umu, iako ga mnogi doživljavaju u mentalnom sklopu, obilje zapravo obitava u srcu. Srce je lako zadovoljiti, ono je skromno, dok recimo um ne poznaje granice i često obilje pretvori u pohlepu i bahaćenje. Obilje nije srljanje, ono je uživanje, ono je spoznaja da smo uspjeli nekoga barem na tren dotaknuti i ispuniti, a njegovo srce ganuti.

Nemoguće je ne osjetiti ispunjenost obilja kada znamo da naše obilje druge čini sretnima, kada znamo da smo dotaknuli nečije srce, taj osjećaj nas iznova tjera da dajemo, taj osjećaj pokreće obilje i čim ga više dajemo, ono će nam još više dolaziti.

Zvuči nestvarno, ali naš život jest obilje. Prostranstvo i sloboda naše su obilje, u njima leži naš život, u njima leži sve ono što nam je potrebno za život. Ne bi se trebali ograničavati, sputavati i sumnjati u sebe. Ne čekajmo da obilje dođe do nas, zavirimo u srce i potražimo ga, izađimo mu u susret.

Naše obilje počinje onog trenutka kada dio sebe, svojeg života nesebično dajemo drugima, kada svoje obilje pružamo potrebitima. Naše obilje trajat će tako dugo dok ćemo ga pružati i nesebično dijeliti drugima i nikada ne bi trebali reći „nemam što dati“, jer uvijek možemo dati sebe i svoje srce. Jednom je mudri čovjek rekao „Nije bogat onaj koji puno ima, već onaj kojemu malo treba“. Blagoslov je nahraniti nečija usta, milost je nahraniti dušu i umiriti srce.

Autor: Zdravko Posavec

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.