Prihvati posljedice i pokreni se

Kada pričamo o životu, treba znati da je on dar i da u daru treba uživati. Nažalost, stvarnost života, smrknuta lica i pognute glave govore da čovjek ne uživa previše u darovanome. Štoviše, može se steći dojam da je većini život patnja, da su u konstantnom grču i borbi s nečim, a na život se gleda kao na kaznu koju prolaze zbog nekoga i nečega.

Na dlanu, Foto: Bogdan Dirica, Pexel.com

Vjerojatno će svatko pojedinačno naći razlog i opravdanje za vlastiti život, za trenutno stanje i nezadovoljstvo, i to je osobno pravo i sloboda na koju se volimo pozivati. Ali isto tako ne znači da je to „pravo“ ono ispravno i da ništa drugo ne postoji. Kada se traži razlog i opravdanje, često gledamo u daljinu ne bi li tamo pronašli ono što nam odgovara, osvrćemo se oko sebe, vidimo razloge u svima i svemu, a najmanje u sebi.

Tjeramo samog sebe na vječitu borbu, vječiti sukob i vječiti progon jer vjerujemo da možemo držati ili čak biti ispred vremena. Vjerujemo u svoju slabost i vlastitu nesigurnost. Tjeramo sebe, ali pitanje je gdje se tjeramo i što postižemo. Koji je dobitak ili gubitak u tome? Zapravo, puno je pitanja, a odgovora je malo. Čak i one odgovore koji se sami nude ne prihvaćamo jer lakše nam je tako ići kroz život. Lakše je ignorirati sve i lagati si, nego prihvatiti odgovornost za svoj vlastiti život. Barem tako mislimo…

Upravo u tim mislima, stavovima i uvjerenjima temelji su našeg života. I možemo si mi lagati, ali na kraju posljedice će nam reći baš sve. Reći će nam što radimo, kako radimo i gdje pripadamo. Posljedica ne dolazi kao kazna, nego kao materijalizirani oblik našeg stava i uvjerenja kojeg njegujemo i kojemu dajemo sebe. Posljedica je nagrada koju dobivamo, ali posljedice su često loše pa ih ne želimo prihvatiti ili ih, pak, teško prihvaćamo jer vjerujemo da zaslužujemo više i bolje. I to je točno! Ali zar smo uistinu tolike kukavice da ne možemo prihvatiti ono što smo sami potaknuli da se dogodi i čini naš život? Jesmo li uistinu toliko puni taštine, frustracija i jaza da ne možemo prihvatiti niti istinu koja dolazi u obliku posljedica?

Vjerojatno jesmo jer posljedice najteže prihvaćamo, a one su istina o nama, o našem djelovanju i o našem življenju. Posljedice su istina o našem životu i tu je početak i kraj. Početak ako ih prihvatimo i shvatimo da ne ostavljaju pozitivan utjecaj na život, a kraj isto tako – samo želimo krenuti ispočetka. Ne živite u uvjerenju da, ako krenete iz početka uz isti stav i obrasce ponašanja, da će posljedice biti drugačije. Naprotiv, bit će još gore i past će vam još teže.

Odabir je samo i isključivo vaš. Posljedice isto tako i vrijeme da ih prihvatite. Zbog sebe, zbog svojeg života i za svoje dobro jer tvoj život vrijedi, on je neprocjenjiv dar, a tvoje je da živiš i uživaš u posljedicama. Nisi zadovoljan posljedicama? Pokreni se, promjeni se jer svaki dan je novi izazov koji ti donosi novu priliku da uživaš u istini i životu! Imaj na umu da to činiš sebi i za sebe! Za neko bolje sutra, za neko bolje danas. Pokreni se i ne kukaj, već  živi i uživaj! Posljedica će doći u skladu s onim kako živiš i djeluješ.

Autor: Zdravko Posavec

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.