Čovjek je sam po sebi kao pojava i biće vrlo fascinantan. Možeš ga gledati svaki dan i svaki dan uočiti ćeš nešto novo. Možeš ga slušati svaki dan i čuti ćeš nešto novo, jer čovjek je to. U njemu se krije mnogo toga, i često se desi da taj isti čovjek o drugome zna više nego o sebi, a poznaje ga još više.

Usamljenost, Foto: Nathan Convlay, Pixabay.com

Fascinantan je čovjek, a samim time i njegove mogućnosti, a još fascinantnije što unatoč svojim mogućnostima i potencijalima koje posjeduje, često ostane negdje u raskoraku neiskorištenih potencijala, sa stotinu pitanja u glavi, sa rijetkim odgovorima i prečestim pretpostavkama.

I baš te pretpostavke često budu kamen spoticanja i razlog neiskorištenih potencijala, jer čovjek je to,  čovjek često vjeruje svome umu, a um se često zaigra i pokaže svoje slabosti.

Koliko je samo prilika propustio zbog pretpostavke. Koliko je pogrešnih odluka doneseno? Puno. Previše. Ali čovjek je to, kao biće fascinantan, a često poguban za sebe samo zato jer se ne prihvaća i ne živi kao cjelina.

Mentalna razina čovjeka je vrlo zanimljiva, ali je i opasna.  Netko će odmahnuti rukom i reći „glupost“, ali sama pomisao da je to glupost je već pojedinca izložila potencijalnoj opasnosti.  Konstantno se ističe svijest, posebno se ističu misli kao presudni faktor u životu, a sve se to radi na temelju osobne pretpostavke.

Kada pretpostavlja on zapravo misli, igra se u vlastitoj mašti i stvara vlastitu iluziju. Pretpostavka je vlastito mišljenje na temelju kojeg čovjek zauzima stav i djeluje kao da je ona siguran čin koji će se desiti. Upravo zbog navedenog one mogu biti i budu kobne. Lako je kada se one dotiču pojedinca. Problem se javlja kada pretpostavka obuhvati cijeli život i kada ona postane vodeća.

Ne pričamo ovdje o izoliranom slučaju, ne pretpostavljamo, već iznosimo činjenice koje mogu čovjeku pomoći da upozna i spozna sebe. Da se malo odmakne u stranu i sagleda sebe upravo onakvim kakvim jeste. Fascinantan, sa strahovito velikim potencijalom i mogućnostima, a sa druge strane ispunjen strahovima iz kojih se rađa pretpostavka.  Iz pretpostavke se radi pogreška, iz pogreške se dešava posljedica, a iz posljedice se stvara stvarnost koja pokazuje istinu.

Ne pretpostavljaj jer upravo kroz pretpostavke propuštaš  svoju priliku i odbacuješ ih u stranu. Vjeruješ da je tvoja pretpostavka gotov čin, a gotov čin je posljedica koja se javlja iz odbačene i propuštene prilike.

Autor: Zdravko Posavec