Mišljenje drugih? Ma koga više brine tuđe mišljenje? Kažu, “bitno je ono što ti misliš o sebi”. Kažu i “bitno je imati visoko mišljenje o sebi”, pa onako usput dobace i “oni koji te kritiziraju ne žele ti dobro”. Kažu “kakve su ti misli takva ti je stvarnost”. I kažu, i opet, i opet, a na kraju se sve svodi na tvoje ruke i tvoje srce. Svodi se na tebe i tvoje kretanje. Svodi se na ono što tvoje biće čini.

U lišću, Foto: Flickr, Philippe Put

I puno toga će reći, i ljudi će biti zavedeni, postat će izgubljeni, nesigurni i na kraju odustati od sebe. I neće odustati od sebe zato što se ne vole, ne cijene ili nešto slično, ne, oni će odustati zato što su ih uvjerili da njihov život nije dovoljno dobar, uvjerili su ih da ne rade ispravno, uvjerili su ih da ne trebaju ništa raditi, a da mogu doći do svega. Uvjerili su ih da se mogu lako domoći novca, uvjerili su ih da je materijalno dokaz vrijednosti, uvjerili su ih u laž.

Zar netko misli da se može nešto desiti ako ništa ne poduzima, ako se ne bori za sebe i svoju koru kruha? Zar netko misli da će riješiti svoje životne poteškoće ako će ih potiskivati i praviti se kao da one ne postoje? Naravno da misle, i nažalost previše ljudi to čini. Uvijek se može pobjeći od stvarnosti, od problema koji se nalaze oko čovjeka, ali oni su tvoji, gdje god da ideš oni su s tobom, oni su dio tvojeg života, a u životu nema izbjegavanja. Zar netko misli da može izbjeći posljedice i prevariti život? Naravno da to misle, zato i bježe od sebe jer su ih uvjerili da to nije njihov život, uvjerili su ih u laž.

Misliš? Osjećaš? Naravno, ako ovo čitaš misliš i osjećaš, i upitaj se koja je trenutno tvoja misao, a koji osjećaj? Poznaješ li sebe, znaš li razliku između osjećaja i misli? Budi mudar, jer to je tvoj život i kreni se boriti za sebe, vrijeme prolazi. Hoćeš li odabrati svoju misao ili ćeš bez razmišljanja odabrati svoj osjećaj i slijediti ga, to ovisi o tebi, ali ne dopusti da te uvjere, ne dopusti da te slome i ne dopusti da povjeruješ u laž.

Kažu život nije pravedan. Kažu i lažu. Da li su oni pravedni, da li su spremni baciti prvi kamen? Jesu, barem takve stavove njeguju i spremni su drugome baciti kamen, samo da bi došli do cilja koji ne postoji. Život je pravedan, težak ali pravedan. Nitko nikada nije uspio prevariti život, niti će uspjeti.

I izreći će se primjeri o nepravdi, pokazivati prstom i glasno vikati kako on može, a ja ne, ali ne radi li se možda o zavisti, pa netko poželi učiniti isto i krenuti tim putem? Radi li se o pohlepi pa netko smatra da treba učiniti isto? Radi li se o uvjerenju da sve činiš ispravno, a vraća ti se drugačije? Nije stvar u uvjerenju, već je stvar u onome što činiš. Čini ono što želiš da drugi čine tebi, vodiš li se time kroz život ili te za druge nije baš previše briga, jer nije bitno što drugi misle. Ali vjeruj, bitno je što drugi misle, a još je važnije što drugi osjećaju prema tebi. Svojim postupcima i djelima pokrenuti ćeš njihove misli i njihove osjećaje. Svojim djelima pokrenuti ćeš svoj život, svojim postupcima promijenit ćeš sebe i svoj život. Tvoji postupci, tvoja stvarnost.

Misli? Ma koga briga za misli, prepusti se osjećaju i on će ti sve reći. Vjeruj mu jer osjećaj je tvoja istina, ma koliko teška ona bila tvoja je. Vjeruj osjećaju jer neki su i mislili da su uspjeli, ali su pali u ponor. Neki su mislili da nikada neće uspjeti, a uspjeli su.

Vjeruj u sebe, vjeruj u istinu, vjeruj u Boga. Ili želiš biti ono što nisi?

Autor: Zdravko Posavec