Postoji li granica čovjekovih mogućnosti

Ponekad u životu sve izgleda crno i besmisleno. Situacije i događaji koji bi ljude trebali činiti sretnima i zadovoljnima, prolaze potpuno nezamijećeno, bez pravih reakcija, bez ljubavi, bez vjere, bez strasti prema životu i tada život postaje ništa drugo nego monotonija.

beskonačnost

Beskonačnost, Foto: Flickr, Sweetie187

Previše ljudi funkcionira tako da ih um vodi kroz život, pri tome nesvjesno rade protiv sebe i svog kompletnog bića. Ljudi su zaboravili biti cjelina. Nesvjesno su sami sebe podijelili na fizičko, mentalno (psihičko) i duhovno biće, s tim da većina potiskuje duhovnost i ne dopušta da duhovno biće učini život posebnim. Da bi život postao zadovoljstvo i sreća potrebno je biti cjelina, s tim da duhovnost ima vodeću nit.

Zanimljivo je funkcioniranje ljudi. Velika većina ljudi kada se pred njih stavi neki novi izazov bez razmišljanja izgovaraju “ja to ne mogu, neću uspjeti, ma nema šanse, preteško je to za mene”, itd. Odmah u startu su odustali jer su se prepali izazova ili su suviše lijeni da bi se upuštali u izazov i avanturu koju donosi život.

Kroz način razmišljanja i stavom ljudi sebi ili daju prilike ili se ograniče. Nema sredine. Ili ideš prema vrhu i svakodnevno se uzdižeš ili stojiš na mjestu misleći “kako mogu oni uspjeti, a ja ne? Mogu li uspjeti? Koje su moje mogućnosti? Postoji li granica čovjekovih mogućnosti?”

Svatko, ali baš svatko može uspjeti u životu! Ne postoji osoba koja ne može uspjeti, već postoje osobe koje ne žele i takve osobe odmah u startu izgovaraju “ja to ne mogu”, jer tu prestaje sve. Neki pokušaju, kad vide da nije onako kako su zamišljali odustanu i dignu ruke od svega. Za uspjeti u bilo čemu potrebna je dosljednost, upornost, hrabrost, vjera, ljubav.

Sjetite se samo koliko puta ste padali kada ste učili hodati, ali niste odustali, nego ste se iznova dizali i kretali naprijed. Zar mislite da je sada nešto drugačije? Nije, nutrina je ostala ista i dalje treba biti uporan u životu, ne odustati od sebe nakon prvog neuspjeha, jer jedino se tako može ići naprijed.

Ljudi nisu svjesni koliko imaju mogućnosti, koliko im život može biti lijep i radostan. Nisu svjesni da granica čovjekovih mogućnosti ne postoji, jedina granica je Bog.

Vjerojatno se pitate kako doći do tih mogućnosti, kako ih iskoristiti? Jednostavno, mogućnosti su na svakom vašem koraku, samo ih treba prepoznati. Treba živjeti život iz ljubavi, iz strasti. Treba činiti dobra djela i pomagati. Treba voljeti i prihvaćati sve na ovom svijetu. Treba biti cjelina i predan Bogu, jer upravo tada otvaraju vam se mogućnosti.

Na početku smo pisali da je duhovnost bitna i da treba biti vodeća u životu. Ono dijete koje pada kada uči hodati vodi se duhovnošću, vodi se srcem i strasti prema životu. Ne boji se upustiti u avanturu i izazov. Što mislite, koliko bi djece prohodalo da su odustali nakon prvog pada na stražnjicu. Ne bi prohodao nitko, ali prije nego su prohodali, puzali su i padali da bi se postavili na noge i očvrsnuli.

Život djeteta koje uči hodati ili pričati jednak je i životu odraslih ljudi, samo što djeca ne odustaju jer im je um potpuno čist, dok odrasli nemaju potpuno čisti um, te im um servira informacije koje ih potaknu na odustajanje.

Nikada ne odustajte, nikada! Vaše granice su široke, idu do beskonačnosti. Ne pitajte se što možete učiniti, već krenite!! Pustite srce neka vas vodi kroz život, jer ono će uvijek biti blizu Boga, a Bog je vaša mogućnost, Bog je vaš život, Bog je vaše sve.

Autor: Z. Posavec

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.