Poriluk ili latinski Allium porrum

Drugi naziv: luk por, glavati purić, praziluk, purjak, naljutka

Poriluk kao ljekovita biljka bio je poznat kod starih Egipćana, Grka i Rimljana. Najbliži je u srodstvu sa crvenim lukom, bijelim lukom i češnjakom, može narasti i do 50cm u visinu, a njegov bijeli korijen mesnat je i zadebljan. Listovi su zelene boje i rastu jedan do drugoga usko slijepljeni u obliku dugačkog cilindra.

Foto: Flickr, LollyKnit

Sirov poriluk odličan je izvor vitamina C, B6, folne kiseline, mangana, bjelančevina i beta-karotena, mineralnih materija, kao i eterična ulja sa sumporom. Djeluje kao prirodni antibiotik, snizuje krvni tlak, snizuje kolesterol, jača imunološki i krvožilni sustav, djeluje detoksifikacijski i pri prevenciji pojave kod malignih oboljenja.

Kod povećane štitne žlijezde preporučuju se oblozi od kuhanog poriluka, pomaže pri smirivanju kašlja, kod iskašljavanja, blagotvorno djeluje na astmu, upalu pluća i promuklost, smanjuje povećanu dozu mokraćne kiseline, poboljšava cirkulaciju krvi, pomaže kod arterioskleroze i upale vena.

Zbog svojih vlakna djeluje na bolju probavu i rad crijeva. Poriluk se danas koristi u kulinarstvu i priprema na mnogo načina u obliku juha, variva, zapečeni, restani, pohani u raznim pitama, salatama  itd. Upotrebljava se cijela biljka tokom čitave godine.

Autor: J. Nikšić