I pogreške su dio života

Ponekad se u životu desi da jednostavno nestane motivacije, da nestane volje i htijenja, da nastane praznina i potpuni muk, da sve okolo nas izgubi smisao i u pojedinim trenucima nestane ljubav prema sebi samom i svi tada reagiraju nepromišljeno i većinom pogriješe.

cvijet na dlanu

Cvijet na dlanu, Foto: Flickr, Julio Chrisostomo

Koliko puta ste se pokajali zbog nekih stvari koje ste učinili, koliko puta ste pokušavali učiniti sve da ispravite učinjenu pogrešku? Vjerojatno ste se mnogo puta našli u takvim situacijama i niste razmišljali o ničem nego samo kako ispraviti učinjenu pogrešku, te vam ništa nije drugo bilo bitno i sva preokupacija bila je na tome kako ispraviti pogrešku.

Ljudski je pogriješiti, ljudski je i opraštati, no ljudi kad pogriješe i učine nešto, većinom im osobe koje su obuhvaćene tim događajem ne mogu oprostiti, iako mnogo njih kaže oprošteno ti je, nekako to zadrže u sebi i nesvjesno počnu s nabijanjem krivnje, prebacivanjima, vrijeđanjima i oni kojima je uistinu stalo da isprave pogrešku istrpjeti će svaku ružnu riječ, istrpjeti će svaku posljedicu samo da isprave pogrešku.

Nažalost, nitko ne uspije ispraviti pogrešku, većinom se ljudi u takvim situacijama ponižavaju, idu ispod svakog kriterija, jer su postali svjesni pogreške, jer im je stalo. Odbacit će prijatelje, rodbinu, sve, zatvorit će sebe u kavez kao pticu, oduzeti si vlastitu slobodu samo da pokažu da je bilo nenamjerno, ali ponos je ponekad prejak pa ne može oprostiti i sagledati situaciju u cijelosti.

Vrijedi li itko u nečijem životu toliko da sebe osobno ponižava, da si oduzima  slobodu, da gazi po samom sebi, pri tome ne sagledava činjenicu da svaki dan trpi sve veće i jače udarce, a svaki udarac gura sve više prema podu sve dok jednog dana ne završiš na podu, na koljenima, slomljen i u konačnici kada sagleda onako s poda vidi sljedeće.

Svatko pogriješi, svatko na svoj način  i Isus je rekao “tko je bez grijeha neka prvi baci kamen” i zato uvijek treba sagledati cjelinu i kako je do pogreške došlo. Jer svi mi pogriješimo i jedno je sigurno da su pogreške sastavni dio života i na njima učimo. Nekad imamo kraj sebe učitelja koji nam pomaže u svemu, a ponekad se nađe kraj nas osoba koja nas gurne na pod uvjerena da je ispravno postupila.

Nikad nikoga ne gurnite na pod, pružite svakome ruku i podignite ga, povedite ga i učite ga, jer možda i vama  jednog dana zatreba ruka koja će vas podignuti i naučiti nečem novom.

 Autor: Z. Posavec

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.