Parapsihologija i svijet paranormalnih pojava vrlo je zanimljiv. Zanimljiv je iz više razloga. Parapsihologija i znanost o parapsihologiji je naša svakodnevica, samo što velika većina ljudi iz straha ne želi sebi priznati postojanje navedenog područja, a strah se pojavljuje zbog nedostatka informacija.
Kuća duhova, Foto: Flickr, dfbphotos
Recimo ljudi koji se bave parapsihologijom i paranormalnim pojavama znaju da je u tom “svijetu” sve moguće. Nestajanje predmeta, pomicanje predmeta, razne pojave u obliku duhova, demona, raznih vanzemaljskih bića, razna opsjednutost, razni glasovi koji se čuju, itd. Zapravo područje parapsihologije i paranormalnog je sve ono što velika većina sebi ne može objasniti kako je došlo do određenog događaja.
Ljudi koji nisu doživjeli ništa iz svijeta paranormale često vole nazvati to izmišljotinama i lakim izvorom zarade. Ali isto tako svi ti ljudi kada se susretnu s nečim iz paranormalnog svijeta dožive šokove i duboke strahove, jer su smatrali da je to nemoguće i usmjeravali su svoj um u tom smjeru i na takav način ograničili su svoj um i uskratili si informacije koje mogu koristiti za reakcije u takvim situacijama.
Dvije stvari koje ljudi najčešće vole raditi je prizivanje duhova i odlazak u međudimenziju. Ono što je zanimljivo kod navedenih radnji, da ljudi nisu pripremljeni za to i da takav pristup većinom ima negativne posljedice za ljude koji su ušli u te radnje, a vrlo često ima posljedice i za one koji nisu bili sudionici.
Kako među ljudima ima dobrih i loših, tako i u svijetu paranormalnih pojava postoje negativci i pozitivci. I svi oni koji se iz nekog vlastitog hira igraju prizivanja duhova i ulazaka u međudimenziju trebaju imati na umu da negativci jedva čekaju da se pokrene nešto takvo, jer to je njihova prilika za bijeg i djelovanje na ljude.
Parapsihologija i znanost o paranormalnom svijetu je stvarna, samo što je velika većina ljudi ne može prihvatiti, jer smatraju da ako nešto ne vide, da to ne postoji. Svatko je individua i ako vi nešto ne uspijevate to ne znači da netko drugi to ne može. Naprotiv, postoje osobe koje vide i čuju sve iz područja paranormale.
Svakako bi bilo dobro da se ljudi informiraju o parapsihologiji i paranormalnim pojavama. Iako će mnogi reći meni to ne treba i to su gluposti. Imate pravo na svoje mišljenje, ali prije nego to izgovorite uzmite u obzir da svakog trenutka možete imati susret s područja parapsihologije i paranormale.
Svijet parapsihologije i paranormale nije zao kako ga pojedinci pokušaju prikazati, iako mnoga bića izgledaju “da se smrzneš od straha”, njihov izgled ne mora značiti da su zli. Negativne posljedice u svijetu paranormale događaju se onda kada se ljudi “igraju” i kada ulaze u područja u kojima nemaju gotovo nikakvo znanje. Kada se sve događa spontano često putem tih bića možemo primiti poruke, a oni traže način kako da nam ih prenesu, jer većina ljudi nije na tako visokim energetskim frekvencijama da bi mogla neometano komunicirati, to mogu tek rijetki.
Ne trebate se bojati svijeta parapsihologije, jer strah vam nije nikada od pomoći. Ako doživite nešto iz svijeta paranormale tako da se dogodilo spontano tada poželite tim bićima dobrodošlicu, ponudite im svoju ljubav i toplinu, pružite im najbolji dio sebe. Ako se bojite, psujete, imate agresivan pristup u takvim situacijama događaji mogu postati samo gori. Ako sami izazivate događaje u tom svijetu tada trebate znati da su moguće opasne posljedice , jer parapsihologija i paranormalni događaji su svijet koji neće nikada biti u potpunosti istražen.
Autor: Z. Posavec
5 komentara
Mario Horvat
u potpunosti se slažem, prava stvar ja vec pune dvije godine istrazujem paranormalno i moram rec da sam zaljubljenik u te pojave,koje stvarno postoje…
sanela
Bila sam u Njemackoj radila na crno,kada sam ostala bez posla preko poznabika sam odsjela u hotelu koji je bio jeftin 15 eura dan drzo ga je nas covek. Prvu noc kad sam legla pogasila sam svjetlo i legla. Kada sam sklopila oci kao da mi je neko sapnuo ba uho a strahovitim glasom. Rijec je bila -Dijardjiiii- umrla sam odstraha onda sam osjetila kao da mi se tjelo na sve strane vuce ili u obliku da bi mogla poletit iznad kreveta. Brze sam dohvatila telefon i upalila lanpu da vidim imal sta,nista nisam vidjela ali strah je bio i dalje tu, iz kreveta se nisan smjela pomaket. Pustila sam muziku na telefonu i upalila lanpu i tako sam provela ostalih mozda 2 sedmice,posla nisan uspjela nac i tako da je bilo vreme ici kuci. Zadnju noc kad sam legla i slusajuc muziku utanjala u san, na jedanput je muzika stala. Uznem soj xperia soni i vidim kao da je neko pritisnuo pauzu. Neznam cemu ovo mogu da pripisem da li neko zna. Jasam sano opet stisla plej i zaspala kao da nista nije bilo
jadran.....
17/08/15–00-49 min- legla sam oko ponoći, kad sam ustala bilo je 12,35- prvo nisam mogla zaspat, molila sam se za djecu a onda mi je pao na pamet mlađi sin,koji je imao nekakav problem, počela sam se moliti za njega posebno… Nisam sigurna da li sam uspjela zaspati ili ne…Učinilo mi se kao da je počeo vjetar puhati u sobi , pomislila sam kako bi trebala zatvorii prozor jer je širom otvoren,, glava mi se naježila a kosa se povukla prema prozoru svom dužinom i snažno me vukla. uhvatila sam se čvrsto za krevet, onda sam čula nekoga da priča. nisam nikoga prepoznala niti znam o čemu je tko pričao uglavnom se osjećala velika zbrka kao da je stotinu ljudi u sobi.. Pomislila sam da mi to može ličiti samo na duhove, iako ne vjerujem u njih.Čim sam pomislila kako ne vjerujem počelo me nešto strašno tret i drmat poput struje. osjećala sam kao da mi snažan vjetar kruži velikom brzinom oko mene ali mi nije bilo hladno. činilo mi se da sam potpuno prisebna samo se nisam mogla pomicat – Pomislila sam da je među tim duhovima i moj pokojni sin i glasno sam ga pozvala . u tom trenutku mi se glava strašno naježila . pokušala sam ga ponovo zvati i to se ponavljalo svaki put kad sam ga pozivala. trajalo je predugo pomišljala sam da spavam i sanjam, odjednom sam osjetila da netko leži meni ispod nogu, uspjela sam uhvatiti nešto u ruke što nije ličilo ni na ljudsko tijelo nije bilo ni meko ni tvrdo. ne znam objasniti. sigurna da su to nogice mog pkojnog sina (5 god star) poginuo prije 30 god.. htjela sam ih poljubiti ali ih nisam mogla privući sebi, niti sam mogla vladati sama sobom. .dok sam se borila da ih privučem i poljubim u daljini sm čula, puno raznih glasova, grozne dječje vriskove pucnjavu galamu pomislila sam kako mi to sve liči na pokolj i rat. iako nisam ptoživjela takve ratne traume. za sve to vrijeme to drmanje kao da sam uključena u struju nije prestajalo ni na sekundu .. odjednom se sve stišalo i nestalo. tijelo mi se počelo smirivati. ustala sam upalila svjetlo , zapisala datum i vrijeme, bila sam oko pola sata u krevetu — nisam ni sad sigurna da li sam sanjala, ili je stvarno nešto bilo.. Ne mogu vjerovati da mi se takvo što dogodilo.
Snežana
Mesec dana sam u stanu imala duha….vidjala sam njegovu senku,čula korake, skidao mi peškire i sliku i ukrasnu mašnu sa zida u kupatilu.Prvo je lepo slagao na WC šolju i to samo noću.Posle je počeo da baca po kupatilu da je sve zvečalo i ne samp noću nego i preko dana.Trajalo je dobrih mesec dana ako ne i više.A ja u stanu sama.U kupatilu nije bilo prozora tako da sam stavljala stolicu na vrata ,bojala sam se da će zatvoriti vrata.Par puta je stajao pored mene dok sam spavala.To je bio užasan košmar.A sve se dogadjalo kako sam rešila da se krstim i da predam svoj život Bogu u ruke.Više od mesec dana pre krštenja “gost” je harao mojim stanom.Žao mi je što niko nije imao noćnu kameru da mogu da snimam.Posle krštenja sve je prestalo kao da nikada nije ni bilo.Tada sam zaista bila svesna da je to delo Sotone…..
Suzana
U Drndicima je zivio covjek a mozda je jis ziv koji je meni rekao da je moj tata mrtav …ja sam odgovorila da je nemoguce a on je na to rekao onda ga je netko od vase familje zastitio za cijeli zivot…moja pranona je njega za cijeli zivot zastitila …