Otvorite svoje srce i pomažite

Nedavno sam pročitao članak u kojem je pisalo o smrti mlade djevojke. Tužno, pretužna priča koju je napisao život, ali s dubokom porukom da je život nepredvidiv i da nikada ne znaš kada će doći tvoj trenutak da napustiš ovu planetu i otiđeš tamo odakle si i došao, da otiđeš u svijet mira i ljubavi, jer tamo je najljepše.

dobro srce

Dobro srce, Foto: Flickr, Tracy_N_Brandon

Tužna priča koja završava smrću djevojke koja strada tako da podleti automobilom pod kamion, a putovala je na posao u bolnicu. Priča postaje još tužnija kada je prije dvije godine pokopala majku, a još tužnija postaje kada u tu priču koju piše život pojedinca dodate smrt oca kojega je pokopala prije mjesec dana i na kraju ona.

Nekako sam dobio dojam, osjećaj i sliku da su bili skromna i poštena obitelj, da iako su teže živjeli da su se voljeli, da su imali duboku povezanost, da doslovce nije bilo grube riječi, već samo međusobno poštivanje, bez laži i s vrlinama koje krase istinskog čovjeka. Spremni pomoći bez da traže išta za uzvrat, bitno je da samo pomognu, jer znali su da pomaganjem čine najbolje što mogu, jer srce svakog pojedinca želi pomoći drugome, jer to je urođeno u srcu, samo često mentalni sklop pojedinca ne dopušta da ga srce vodi kroz život.

I ovaj put će mnogi reći: ” Ako ima Boga, zašto?”  i mnogi će biti ljuti  i neka budu ljuti jer imaju pravo biti ljuti, jer kroz ljutnju zapravo pokazuju da im je stalo do te osobe. Svatko ima pravo pokazati svoje osjećaje, pogotovo kada su ovako tužne priče u pitanju, ali Bog zna što je najbolje za njih, za svakoga od nas.

I jedno je sigurno, oni su u svijetu gdje ne postoji bol, gdje ne postoji materijalni oblik, oni su u blaženom miru, u spokoju, u svjetlosti iz koje isijava čista i plemenita ljubav Oca nam Nebeskog. U svijetu koji je dom svakog od nas, gdje smo svi braća i sestre, oni su u svijetu gdje su svi sigurni, oni su u svijetu veselja i vječitog smijeha, oni su DOMA i želim im vječni mir i spokoj.

Zaista, kada malo zastanete i pogledate,  dođete do zaključka da vi živite, ali ne odlučujete o trenutku kada će vaše fizičko tijelo umrijeti i još se nitko nije suprotstavio smrti, niti nikada neće. Smrt nikada nitko neće pobijediti i ono što je najbolje nikada ne znate kada smrt dolazi po vas i toga se mnogi boje, boje se smrti, jer misle da je smrt nešto bolno, nešto ružno, uglavnom ljudi se boje smrti i imaju lošu predodžbu o njoj.

No, smrt je totalno bezbolan trenutak, nema boli, jednostavno trenutak gdje sav teret pada, gdje se lome okovi i duša doživljava potpuno oslobođenje i putuje u vječni dom.

Duša tada slobodno putuje do svojih očeva, svojim majkama, svojoj braći i svojim sestrama. Putuju Ocu svome Svemogućemu i taj susret za dušu je jedno predivno iskustvo. Ali o putu duše uvelike ovisi i život na ovom planetu, jer put duše ovisi isključivo o vama, jer ako ste vi dobri i činite dobra djela, vaša duša će imati lakše putovanje, a ako ste zločesti, vaša duša će imati teži put.

Često ljudi gube život na prepirkama, svađama, sudovima i svakodnevnim dokazivanjima da je netko u pravu, netko u krivu. I kada se malo pogleda oko sebe i sebe samoga dođe se do zaključka da se velik dio ljudi zamara zbog totalno nebitnih stvari, većinom vrijeme gube na materijalne oblike i gotovo svi zaborave na duhovno, zaborave na pomaganje, zaborave na davanje i primanje, zaborave da je život nepredvidiv i da preko noći svatko može doći u poziciju da treba pomoć. I to je tužno!!

To je tužno da su ljudi zaboravili da pomažu drugima, mnogi okrenu glavu u stranu i misle, ah, baš me briga, meni je dobro. A nitko od njih tada ne pomisli da to može i njega čekati, jer svaki život je priča i najmanje što svatko može učiniti da postane dio te priče, ali dobrim djelom, jer možda će sutra vama trebati pomoć.

Tužno je da su svi spremni primiti ono što im se daje, ali jako malo njih je spremno dati nekome. Zapamtite, nije bitno što ćete dati, osmijeh, lijepu riječ, čokoladu. To nije bitno, bitno je da ste dio sebe spremni podijeliti drugima i to s ljubavlju, bez ikakvih skrivenih očekivanja nešto zauzvrat. Bitno je dati dio sebe. Bitno je živjeti kao čovjek. Bitno je pomagati.

Sigurno je da nitko ne zna kada će doći njegov trenutak smrti, sigurno je da vi odlučujete hoćete li pomagati drugima, davati dio sebe, sigurno je da put vaše duše ovisi o vašim djelovanjem kroz život, sigurno je da nitko nije, niti će ikada izbjeći smrt. Sigurno je da svi mogu biti dobri, pomagati, davati dio sebe, jer to je i pravi smisao postojanja, a duši hrana. I sigurno je da nikada ne znaš što te čeka na sljedećem koraku.

Otvorite svoje srce, pustite da vas ono vodi kroz život, pokažite svoje osjećaje, jer oni su vaše prirodno stanje i prirodno je da ih pokazujete. Budite dobri, budite pozitivni, pomažite drugima, jer tako pomažete sebi, a svojoj duši olakšavate putovanje u trenutku smrti. I ne bojte se, smrt ne boli i ona je sastavni dio života.

Autor: Z. Posavec

Komentari

  1. Stanka komentira

    Mogu reći da odavno nisam pročitala ovako lijep članak pun skromnih osječaja poštovanja i životne realnosti. Sam početak članka je jako bolan , stresan zbog užasne tragedije jedne nesretne Obitelji i zaista niko na ovom svijetu nije nedodirljiv. Ali izgleda da je ovaj naš život samo prolaz kroz tamni tunel života i vječni život je u drugom obliku, sa svim vrijednostima i ciljavima ……

  2. Drago komentira

    Prekrasno napisano , jako poučno i ovo mogu razumjeti samo ljudi koji svoje srce su otovrili za Boga Oca Stvoritelja a time i za čovjeka ,jer tko ljubi Boga taj ljubi i bliznjeg svog a i obrnuto . Zato je Isus zapovjedio ljubite i dao dvije zapovjedi ljubavi ,ljubi Boga i bliznjeg svoga . I kako napisa jedan svetac “Žive samo oni koji ljube ” .Bog Vas sve blagoslovio ,udijelio Vam zdravlje duha i tijela ,podario radost ,mir i ljubav.

Vaš komentar

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.