Kada čovjek nauči vladati svojim mislima, osjećajima, te svojim mogućnostima, manje će razmišljati o tome što drugi imaju. Svi imamo mogućnosti za stvaranjem, samo se trebamo zapitati “što je naš prioritet u životu?”

otuđenost
Otuđenost, Foto: Flicker, Dima Bushkov

Treba imati na umu da treba neprestano raditi na sebi i svojim usavršavanjima, pružati pomoć svakome kome je potrebna, te na kraju pružati dobrotu i ljubav.

Danas je sve manje vremena za one koje volimo, za one koji nas vole, za dobrog susjeda, a da se ne ide u širinu poznanika i prijatelja. Kada ste zadnji put pozvali prijatelja na druženje ili stvarno nemate vremena i radije živite u osami i otuđujete se, samo kako bi imali malo mira za sebe. Jeste li se zapitali što vam ta otuđenost donosi, jeste li nakon toga ispunili svoje srce ili vam se ipak desilo da ste shvatili da vam otuđenost razara srce i javlja se velika praznina i očaj. Zatim se javlja i frustracija zbog nemogućnosti kontrole koja vam izmiče iz vašeg pogleda na život.

Otuđenost je jedna negativna energija koja nas dovodi do totalne samoće, a čovjek je društveno biće i svatko treba imati nekoga s kim će podijeliti dobre i loše trenutke, sretne i nesretne.

Danas je tehnologija toliko uznapredovala i lagano se uvukla u svačiji život. Ima to i dobrih strana, ali ako dopustite da vas to veže uz četiri zida svakim danom sve više, vjerujte da će vam vrijeme toliko brzo letjeti i jednog dana ćete shvatiti da ste se izolirali od društva i druženja.

Nemojte da vas otuđenost vodi na krivi put, put ka samosažaljenja, depresije, jer takvo stanje je teško podignuti ponovo na razinu one sretne i vesele osobe koja ste nekada bili.

Ne otuđujte se i ne razmišljajte na način da ste nečiji teret, već svojim mislima pokušajte pronaći “ono nešto” što vas čini zadovoljnima. Ne dozvolite da vam srce bude ranjeno zbog otuđenosti, jer danas svi želimo biti ispunjeni, voljeni, poželjni, sretni i nadasve zaslužujemo živjeti život.

Svi mi imamo hrabrost koja je satkana u dubini našeg bića, pa s toga ne smijemo odustajati već dati sve od sebe i boriti se zbog sebe, a posljedica te borbe pokazat će se jednog dana kada se budemo najmaje nadali.

Svi mi imamo potrebu osjećaja društvene pripadnosti i težimo ka tome, priznali mi to sebi ili ne.

Autor: J. Nikšić