Foto: Flickr, kizzzbeth

Vjerovatno se svaka osoba barem jednom u životu susrela sa nekom vrstom osude. Ako postoji netko da se nije susreo sa osudom, ta osoba može biti sretna i ponosna.  Osuda je mnogima uništila život, oduzela im je pravo da normalno koriste ono što im je Bog dao, jer lakše je pričati o drugima nego pričati o sebi, lakše je priključiti se većini koja osuđuje nego braniti osuđenog, lakše se naslađivati na tuđoj nevolji, nego pomoći i najlakše je nekome staviti ” etiketu “, jer bolje netko drugi nego vi sami.  Netko može biti osuđen jer drugačije izgleda od drugih, netko zbog toga što drugačije razmišlja, netko zbog svog uspjeha ili jednostavno zato jer ste  ljudi!

Da, vi ste ljudi i postajete gomila koja gubi svoju moralnu vrijednost, odlazite daleko, padate sve dublje. Svi imate svojih grijeha, ali vaši grijesi nisu veliki,  jer od nekog drugog su veći, na taj način razmišljate. Na taj način olakšavate sebi, sami sebe lažete i dajete si alibi za sve vaše postupke.  Zar nije žalosno da ljudi  sebe žele uzdignuti na najviši nivo pozornosti, a pri tome ne biraju sredstva, ne paze na ništa. Gaze sve pred sobom,  jer njihov cilj je vrh piramide, njihov ego tjera ih da koriste laži i osude samo da unište  “prijatelja”  koji želi isto na vrh piramide.

Ništa više nije sveto, ne poštuje se nitko i ništa, doslovce ljudi gaze po leševima samo da sebe dignu. Kako si osoba može dopustiti da na temelju nečije priče donosi mišljenje o nekom drugom koga osobno ne poznaje, zar te osobe ne znaju koristiti svoje biće i donositi zdrave procjene o nekome. Suditi nekome na temelju nečije priče koja izlazi iz ljubomore, zavisti, mržnje, nešto je što se može dogoditi i vama.  Osuditi nekoga ili nešto grijeh je koji na početku neće utjecati na vas, no kroz vaš  život osjetit ćete ga u dubini svoje duše, izjedat će vas iznutra dok ne padnete duboko u provaliju.

Često oni koji osude nekoga, sami neslavno završe, jer Bog je taj koji sudi, ne vi ljudi, vi ste njegova djeca, a ON JE VAŠ OTAC, ISKREN I PRAVEDAN.  Ljudi koji su osuđeni bez razloga nose breme koje nije lako. Vašem Ocu srce se slama zbog vas, jer svaka vaša bol je i Njegova, sve vaše je Njegovo, sve dobro i loše.

Dragi moji, probudite se i razmislite malo kako bi se vi osjećali da ste osuđeni od okoline u kojoj živite, razmislite koliko to može štetiti nečijem životu. Vjerovatno netko u tome uživa, hrani sebe jer su drugi ismijani, za nekoga  je to “samo” zezancija, a upravo ta zezancija nekome je stavila “etiketu” i okove oko nogu za cijeli život. Bog vam je dao dar govora, jezik da bi pričali mudre riječi i na taj način se sporazumjevali, ne dopustite da vaš jezik bude kao lopata, da se razbacujete  riječima kao da lopatom razbacujete  snijeg.

Budite mudri, koristite svoje biće u cijelosti, donosite sami odluke,  jer na taj način činite ispravno za sebe.  Riječ je jaka i ulazi u srce, a srce pripada Bogu.Svi ste vi ljudi, imate život, život je dar koji nema cijenu i onda se pitajte : Tko je od vas toliko hrabar da svojom osudom uništava nečiji život, dar kojeg vam je Bog dao, dar koji nema cijenu!?!

ZAPAMTITE: uvijek postoji netko tko će Vas izbaviti iz te osude.

Autor: Z. Posavec