Oslobađanjem duše do iscjeljenja – iskustvo

Životni put svakog dana je pred nama, svaki dan odlučujemo kojim putem ćemo ići. Neka vam izbor bude put ljubavi, put istine, put života.

Zdravko Posavec

križ u zalasku

Križ u zalasku, Foto: Flickr, Harold Litwiler, Poppy Big Oak Photography

Kada sam se našla u problemima koji su bili prouzrokovani dugogodišnjim životom protiv sebe, protiv svoje duše i svojeg srca, odlučila sam sebi pružiti priliku za neki bolji život gdje ću biti ono što osjećam da trebam biti.

Na preporuku dolazim do gospodina Posavca i dogovaramo termin za tretmane. Kroz razgovor s njim dobila sam utisak potpunog povjerenja i sigurnosti. Čak sam bila nestrpljiva kada će početi tretman.

Stajala sam na nogama i on mi kaže “Pustit ću Duha Svetoga u tebi” i osjetim dodir njegovog dlana na čelu… padam na tlo i osjećaj ispunjenosti, mira, radosti. I duša se čisti, izlazi mutno sivilo iz cijele površine moga tijela, a trenutak nakon toga ispunjava ga bijela svjetlost i zlatne zrake ravno u srce.

Dok izlazi iz mene pomutnja i sumnja, moje se tijelo grči prema tlu. Iz mojih dlanova prema nebu šiklja gnjev, nepravda, laž. U slijedećem trenutku riječi iscjeljenja, koje liječe moje srce, moju bol i vraćaju moje prirodno stanje. Sreća, radost, mir u duši. I moje se grudi vinu u visinu kao da žele dotaknuti te osjećaje.

Toliko su snažni da ih mogu skoro dotaknuti. Tu su, vidim ih ravno ispred sebe. I zlatna svjetlost koja me vuče prema nebu, prema Njemu. Osjećam se voljeno. Voljeno. Ispunjena sam tolikom količinom radosti i mira i poželim je odmah podijeliti. Da još netko to doživi barem na trenutak i barem majušni djelić toga. Jer je dovoljno velika za sve.

Nema ograničenja. To je beskrajna ljubav. Neuništiva. Jer jedan njen mali djelić nahrani bezbroj duša. Veličanstveno. Nema više nevjerice, laži, bola, sumnje. Samo ljubav. Samo ljubav.

I moje tijelo se opušta, ruke se privinu uz srce i nastavim tako ležati dok ljubav iz mog srca preplavljuje sve vrhove moga tijela, ispunjava svaku poru na mojoj koži, svaku vlas moje kose, svaki prst na mojoj ruci. Osjećam je u cijelom tijelu i sva fizička bol nestaje. Nema je. Ne postoji. Nikad je nije ni bilo. Iscjeljenje.

I moja duša se smije. I kažem si “Sada znam. Oprosti mi Bože što nisam znala. I hvala Ti! Hvala! Volim Te.”

Ovo pišem iz srca za sve one ljude koji traže pomoć. Za sve one koji su možda iz prevelike želje da ugode drugima izgubili sebe, ugrozili svoj život i svoje zdravlje. Mogu vam preporučiti Zdravka i reći da svoj izlaz tražite u Bogu i Njegovoj ljubavi.

Autor: Marina Z.

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.