Opraštanje je čin ljubavi

O opraštanju se mnogo priča, mnogo se piše, ali opet sve ostane nekako nedorečeno i nepotpuno jer se sve svodi na frazu “praštaj da ti bude oprošteno”. I to je istina, ali nema odgovora na pitanje što je opraštanje i koja je njegova svrha u životu. Vjerojatno ne postoji prava riječ koja bi objasnila i približila pravu bit oprosta jer on je potreba, on je lijek za svaku bolnu i napaćenu dušu, on je spas.

suton

Suton, Foto; Flickr, Lel4nd

Oprost je život, ali nažalost ljudi oprost gledaju kao nešto što se dešava u umu i često se može čuti kako ljudi govore “mogu oprostiti, ali ne mogu zaboraviti”. Raspravlja se o tome da se neka djela ne mogu i ne smiju biti oproštena, ali da li je to ispravno? Da li je to dobar odabir, hoće li se iz njega roditi kvalitetne posljedice? Neopraštanjem se duboko u podsvijesti aktivira nesvjesna mržnja, ljutnja, bijes, frustracija i ogorčenost, a što je najgore, najviše stradava duša jer oprost nije čin koji će zadovoljiti um (Ego) već je čin koji će olakšati dušu i osloboditi je patnje i boli koja se nalazi u njoj.

Opraštanje se ne dešava na mentalnoj razini već isključivo na duhovnoj i upravo zato je teško pronaći riječi koje bi mogle dočarati i približiti sam oprost. Oprostiti znači rasteretiti se, oprostiti znači pružiti priliku, biti primjer, biti svjestan sebe i vlastitog postojanja. Oprostiti znači krenuti naprijed, biti milostiv jer neopraštanjem najviše gubi onaj tko ne oprašta jer jednog dana trebat će oprostiti i sebi kad spozna da je povrijedio druge, da je pogriješio, da je uskratio sebe, a upitno je hoće li tada smoći snage za to.

Opraštanje je čin ljubavi! Vrlo jednostavan zaključak. Kada opraštaš onda se vodiš srcem i onom ljubavlju koja se nalazi u njemu, vodiš se onom dobrotom i vjerom koja se nalazi u ljubavi. Na kraju ljubav je hrana bez koje srce umire. Mnogi pokušavaju razumjeti opraštanje, ali teško je nešto razumjeti ako se to ne osjeti jer opraštanje je osjećaj koji se rodi u dubini duše, oslobađa i pruža priliku da budemo bolja i kvalitetnija osoba.

Autor: Zdravko Posavec

Komentiraj

*