Opraštajte zbog svojih sinova i kćeri

Često se ljudi pozivaju na humanost, solidarnost i stotine drugih stvari kako bi sebe pokazali u što ljepšem i kvalitetnijem izdanju. I koliko se sve to čini stvarno, istinito i lijepo, realnost pokazuje znatno drugačiju sliku od same prezentacije.

Žica, Foto: Flickr, "The Wanderer's Eye Photography"

Žica, Foto: Flickr, “The Wanderer’s Eye Photography”

Ne treba tragati po svijetu da bi se pronašli primjeri koji ukazuju na to. Štoviše, dovoljno je pogledati i sagledati vlastitu okolinu i vidjeti kako zapravo stvari stoje.

Bez obzira na što se o ljubavi priča i piše na sva zvona, bez obzira što u pojedinim situacijama solidarnost i humanizam isplivaju na površinu, treba biti iskren i pošten i priznati da u okruženju vlada predrasuda, mržnja, podjela, pohlepa, nacionalizam, naslađivanje, kukavičluk itd.

Može se bježati od stvarnosti, ali što je zapravo stvarnost? Da li je to ona slika gdje ljudi žive u prošlosti i nikako da se oslobode i krenu naprijed? Jesu li to one bitke koje sinovi i unuci biju za svoje očeve i djedove?

Nažalost, to je stvarnost. Koliko god se netko tješi da je to prošlost, istina pokazuje da je to život koji većina ljudi živi, ona većina koja uživa u tuđoj patnji, ona većina koja uživa u tuđoj boli s osmjehom na licu. Ona većina koja potajno očekuje i iščekuje osvetu.

Podjele po religijama, nacionalnosti, konstantno dokazivanje vlastite pravde, bespotrebno prolijevanje krvi i gubitak ljudskih života. Da li je to svijet koji želite ostaviti svojim sinovima i kćerima? Da li je to svijet koji zagovarate, ili pak uopće niste svjesno što zagovarate?

Svatko danas može dizati svoj glas, ali prije nego li to učinite upitajte se činite li to ispravno? Kakve će to posljedice imati na vas, vaše potomke, vaše sinove i kćeri!

Upitajte se da li je to ona ljubav na koju se svi pozivaju, da li je to onaj humanizam i solidarnost koju vrlo rado koristite da bi se nekome dodvorili. Upitajte se nije li vaša ljubav, solidarnost i humanizam prikrivena zapravo mržnjom, zavisti i svim ostalim pakostima koje oduzimaju ljepotu životu.

Mnogi će naći odgovore da se opravdaju, a većina će opravdanja sezati u prošlost koja nikako da postane prošlost. Želite li uistinu svojim sinovima ostaviti svoju prošlost, svu svoju bol i patnju koju prolazite u svojem životu samo zato jer ste prihvatili ideale svojih očeva i djedova?

Ili ipak želite da vaši sinovi i kćeri odrastaju u ljubavi i miru? Da odrastaju u onom svijetu o kojem su kao mali maštali i na sav glas s osmjehom o njemu pričali? Želite li da oni budu zarobljeni tugom ili pak srećom?!

Toliko je pitanja i tu ona ne staju, naprotiv, još više se množe, ali dovoljno je da se uđe u razmišljanje i donese odluka. Ali ne odluka koja će biti sebična. Neka to bude odluka koja će biti pravedna za vas, vaše sinove i kćeri, za vaše prijatelje, vašu obitelj. Neka ta odluka bude za dobro svih ljudi, jer svaki čovjek nekome je otac, sin, roditelj, prijatelj i zbog toga odluka treba biti pametna.

Naučite da sve osim istinske ljubavi i praštanja donosi loše. Donosi sve ono čemu se pojedinačno zgražate. Ne čekajte sutra, jer sutra možda ne postoji. Ako ne znate što učiniti, upitajte svoje srce i ono će vam odgovoriti. Ono će vam reći – voli, ljubi i opraštaj.

Opraštajte zbog sebe, ako vi niste dovoljni onda opraštajte zbog svojih sinova i kćeri, opraštajte zbog ljubavi i u ime ljubavi, opraštajte zbog mira i spokoja. Opraštajte zbog veselja, radosti, sreće. Opraštanje je izbor sadašnjosti koji otvara vrata neke ljepše i svjetlije budućnosti.

Autor: Zdravko Posavec

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.