Opraštaj da ti bude oprošteno

Često se postavlja pitanje među ljudima dokle praštati, postoji li granica kada treba prestati opraštati i koji je zapravo smisao praštanja?! Mnoga su pitanja koja ljude dovode u raskorak u vlastitom životu, te postaju previše nesigurni i jako osjetljiv.

prastanje

Praštanje, Foto: Flickr, be creator

Ljudi su postali vrlo osjetljivi, a pogotovo po pitanju vlastitih emocija jer upravo na emotivnoj razini ljudi su najslabiji, najosjetljiviji i daleko najranjiviji, a sam čin praštanja povezan je sa osobnim emocijama.

Ono što je važno jest sam čin praštanja, jer upravo kroz opraštanje čovjek pokazuje svoju veličinu, dobrostivost i svoju snagu da se uzdigne iznad svega, te da krene naprijed uzdignute glave. Kroz opraštanje odbacuje se teret koji opterećuje i guši dušu.

Ponekad je ljudima teško potpuno razumjeti duhovnost i život kroz istu, jer najteže su lekcije one koje nas uči vlastiti život, te se često javlja pitanje zašto me Bog kažnjava i gdje je granica, tj. kada treba prestati opraštati?

Opraštanje nikada ne prestaje, ono se živi i zbog toga treba praštati do posljednjeg trenutka na ovom svijetu. Iako mnogo ljudi bude povrijeđeno od istih ljudi to ne znači da treba prestati s praštanjem. Naprotiv, tim ljudima treba praštati još više, jer oni nisu svjesni što čine.

Također, sam pojedinac odlučuje želi li takvu osobu u svojem životu ili će pak odlučiti da se putevi raziđu, jer posljedice su produkt osobnog izbora. Nema potrebe živjeti protiv sebe i vlastitih emocija, te se bespotrebno izlagati rizicima koji ostavljaju duboki trag u duši.

Život je velika vrijednost, duša je preveliko bogatstvo da bi zbog nečijih riječi ili djela sebi priuštili patnju i bol, a patnja i bol se mogu odbaciti isključivo kroz opraštanje. Sve ostalo je potiskivanje i skrivanje od samih sebe.

Ako se ikada nađete u situaciji da trebate oprostiti, to i učinite! Međutim, to ne znači da ako nekome oprostite da mu trebate pružiti i novu priliku. Da li netko zaslužuje novu priliku je odluka pojedinca.

I ono što je bitno, gotovo najbitnije je da ne praštamo radi drugih, već radi sebe, da bi jednog dana i nama bilo oprošteno. Svi griješimo i najmanje što možemo činiti je praštati i uživati u spoznaji koju sam oprost donosi.

Autor: Z. Posavec

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.