Najbolji učitelj na svijetu

Samo na trenutak vratite se u svoje djetinjstvo i isplivati će sjećanja koja su se duboko urezala u vašu podsvijest. Vratite se u djetinjstvo i sa današnjeg stajališta sagledajte što ste sve u životu naučili, koliko sad stvari znate i gotovo ih rutinski odrađujete, a na samom početku niste znali ništa osim plakati.

Životno učenje

Životno učenje, Foto: Flickr, I’m Gone for Summer!

Uistinu, mi ljudi svakodnevno nešto naučimo. Ispravljamo pogreške koje smo učinili, učimo na tim pogreškama, rastemo i razvijamo se! Često posljedice koje dolaze znaju biti bolne, znaju biti isprepletene patnjom i tugom.

Ali ta patnja, tuga i bol pokazuju da smo živi, da nismo od čelika. To nam pokazuje da imamo pravo biti slabi i da imamo pravo pogriješiti, ali samo onda kada se iskreno pokajemo i zatražimo oprost.

Veličina nas kao čovjeka vidi se u našoj mogućnosti praštanja i dobrostivosti. Vidi se u milosti, molitvi i zahvali. Naša veličina se vidi u tome koliko smo ponizni, koliko smo spremni sebe pružiti drugima bez ikakvih skrivenih namjera. Veličina čovjeka vidi se u njegovom srcu. Dobro srce ljubi, oprašta i pomaže.

Učimo svakog dana, no jesmo li naučili živjeti? Jesmo li spoznali sebe i prave vrijednosti života? Jesmo li pronašli ljubav? Onu ljubav o kojoj svi pričaju, a zapravo je se boje. Možemo li voljeti druge ako sebe ne volimo, ljubimo li lažno? Jesmo li sretni i zadovoljni vlastitim životom?

Postavimo si ta pitanja i odgovorimo na njih iskreno, jer ako prema sebi ne možemo biti iskreni onda se možemo stidjeti vlastitog odraza kojeg vidimo u ogledalu. Istina je naš put, naš život.

Često se pitamo što učiniti da nam bude bolje, lutamo, tražimo. Često mislimo da je naš život težak, prozivamo karmu, sudbinu. Otišli smo toliko daleko da već želimo znati što nas čeka u budućnosti. Hoćemo li imati novaca i hoćemo li se napokon zaljubiti. Lutamo i tražimo, ali upitajmo se što zapravo tražimo?

Tražimo sebe, jer negdje smo se izgubili. U stotinama informacija zaboravili smo tko smo. Iako većina misli da poznaje sebe, to nije tako, jer svaka osoba koja je nesretna ne poznaje sebe i ima zatvoreno srce. Srce u kojem stanuje sve ono je što nam je potrebno za život.

I onda se opet pitamo gdje smo, gdje smo pogriješili? Svašta smo naučili, svašta znamo, a opet tako tužni i isprazni. O ljubavi znamo sve, ali ne znamo ono glavno, kako doći do nje i uživati u njoj. Na trenutke uspijemo osjetiti one žmarce koji idu tijelom, ali često se oni brzo izgube.

Mi ljudi stalno vidimo prijetnju u nečemu, a prijetnju vide um i srce koji nisu ispunjeni ljubavlju. Uistinu, zašto vidimo prijetnju, zašto se bojimo?! Zato jer nam je srce prazno!

Možemo zaključiti da smo bez ljubavi kao cvijet bez vode. Cvjetati ćemo jedno vrijeme, pokazati se u punom sjaju i zanosu, ali kako nestaje vode tako nestaju sjaj i zanos i polako će biljka uvenuti. Tako i mi venemo bez ljubavi. Ljubav je nama ono što je cvijeću sunce i jutarnja rosa.

Ljubav ne treba učiti, ona se samo treba živjeti. Trebamo se opustiti i pustiti da lebdimo na vibracijama ljubavi.  Otvoriti srce da bezuvjetna božanska ljubav ulazi u njega i hrani nas. To je jedino što trebamo naučiti.

Duhovnost je temelj našeg postojanja i njega trebamo njegovati i uzdizati. Duhovnost je naša nit vodilja. U tom oku nevidljivom dijelu našeg postojanja krije se cijelo naše znanje, sve ono što nam treba u životu. U tom svijetu kriju se naši talenti, oni talenti koji nas čine drugačijim od drugih. U svijetu duhovnosti nalazimo se mi onakvi kakvi uistinu jesmo, razgolićeni isto onako kakvi smo bili prilikom našeg rođenja. Duhovnost je temelj našeg života.

Znate li tko je najbolji učitelj u životu?!?

Autor: Z. Posavec

Komentari

  1. Ksenija kaže:

    Život sam po sebi….<3

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.