Kada se spomene rad na sebi, neizostavno se spominje i duhovnost, različita uvjerenja i sagledavanja istog, a na kraju ljudi prihvate onaj dio za koji smatraju da će im pomoći u osobnom napretku ili pak iscjeljenju neke bolesti.

zalazak sunca
Zalazak sunca, Foto; Flickr, Sunny M5

Prihvaćanje je bitan dio koji se povezuje sa kompletnim bićem, a temelj leži u duhovnosti i prihvaćanju Boga u svoj život.

Nemoguće je pričati o duhovnosti, a ne dotaknuti Boga. Duhovnost je ono što je oku nevidljivo i nemali broj puta desi se da ljudi vjeruju u Anđele, vjeruju u dušu, a ne vjeruju u sebe i Boga. Zašto ako je Bog stvorio dušu i Anđele?

Mnogo sam puta upitao ljude – koliko ste bliski s Bogom? Vidio sam kako sliježu ramenima i čuo kako nesigurno kažu – ne idem baš u crkvu. Rekao sam im tada da je Bog u srcu i bez obzira gdje bili on je uvijek s nama i samo mi odlučujemo da li želimo biti s njim ili ne.

Nameće se pitanje zašto nam onda ne uzme dušu, zašto dopusta Anđelima da nam pomažu ako smo odabrali život bez njega? Mogao bi, jer Anđeli su njegova vojska, duša ima kod njega vječni dom i njegova je volja što nam ne uzima dušu i Anđele jer je on Gospodin.

Puno dobra mogu donijeti Anđeli i duša, ali za onu potpunost i mir potreban je On, potrebno je sve ono što se krije u duhovnosti. Ali ne ona duhovnost u kojoj je sve magično, čarobno, već ona u kojoj se krije istina i samo istina.

Svatko ima svoje viđenje duhovnosti. Svatko ima svoj način življenja duhovnosti, a vrijeme će pokazati tko je na pravom putu, a tko nije. Zadovoljstvo vlastitog života je posljedica koja proizlazi i dolazi kao osobni odabir življenja.

Mir je najbolji pokazatelj i putokaz duhovnosti. Mir je temelj zdravlja i života. Mir je nešto teško opisivo, nevidljivo, a pronaći se može samo kod Boga.

Autor: Zdravko Posavec