Češće bi se trebali ugledati u djecu, način na koji oni funkcioniraju i njihov način primijeniti u vlastitom životu, jer oni sve odrađuju toliko spontano, nesebično i s toliko ljubavi da se čovjek jednostavno zapita što se desi kada odrastemo.

zahvala
Zahvala

Sliku koju vidite nacrtao je Mateo. Dječak koji ima deset godina i nikada ga u životu nisam vidio. Ostao sam iznenađen kad je slika stigla do mene, jer ni na kraju pameti mi nije bilo da bi mogao dobiti takav oblik zahvale.

Istina je da mi je srce postalo radosno i ispunjeno kada sam ugledao sliku. Gledao sam je i upijao sve ono što se nalazi u njoj. To su one male stvari koje znače više od novaca. Vjerojatno nikada Matea neću vidjeti u živo, jer kilometri su ti koji nas dijele, ali opet znam da smo tako blizu. Slika govori više od stotinu riječi.

Drago mi je što sam mogao pomoći tom dragom dječaku. Nisam tražio ništa zauzvrat, a dobio sam toliko puno. Nije bitno zašto se tražila pomoć, on je danas dobro. Cilj ovog teksta je skrenuti pažnju na zahvalu.

Takva zahvala često izostane u ljudskoj svakodnevnici. Zahvala se može iskazati na stotine načina, a često najjače dotakne srce kada je ona spontana i jednostavna. Ne treba se zamarati skupim poklonima, jer onaj tko ne može prepoznati gestu i namjeru, taj neće biti zadovoljan ni skupocjenim poklonom, ni vilama, ni dvorima, jer zahvala je govor duše.

Vjerujem da će ova slika potaknuti i dotaknuti mnoga srca. Mateo, hvala ti.

Autor: Zdravko Posavec