Kada se izađe u grad, sve pršti od reklama. Nema kakvih nema. Ali, ako se malo pogleda skupina iz koje te reklame dolaze, dođe se do zaključka, da su vodeće skupine farmaceutska industrija i tehnologijska industrija. Kako na internetu, tako i svim drugim područjima ljudskog življenja.

Mnogi će reći takvo je danas vrijeme. Ok, ali kakvo je to vrijeme?! Vrijeme kada se tehnologija proizvodi na traci. Kada nisi IN ako ne posjeduješ najnoviji mobitel, ako nemaš najnoviji tablet, ako nemaš najnoviju plazmu, jednostavno, sve ono najnovije iz područja tehnologije ljudi žele imati, jer misle da će tako biti sretni i zadovoljni i da će ih drugi gledati s divljenjem.

Djecu volim svim svojim srcem. Srce mi se slama kada vidim da djeca od nekoliko godina (većinom su oko 5-6 godina) u šetnji gradom igraju se mobitelom, ono što me najviše boli da se dječja igra počela svoditi da se nađu u parku za igranje i onda si međusobno pokazuju mobitele. Zar nije to tužno?!! Imaju li ta djeca biti pravo djeca?!! Imaju li pravo na roditeljsku ljubav i igru?!!

Tužno je i previše! I djeca imaju pravo biti djeca i imaju pravo na roditeljsku ljubav i igru. No, nažalost, djeca su sve više prepuštena tehnologiji. Bez obzira radi li se o mobitelu, laptopu, tabletu, itd. ali gdje je tu ljubav?

Svi odrasli znaju koliko je velika potreba za ljubavlju roditelja, svi se rado sjete svojeg djetinjstva i “ludih” igara koje ste doživljavali uz svoje roditelje i djecu. I ne bi bilo fer da našoj djeci oduzmemo ono čega se mi rado sjetimo s osmjehom na licu. Zapravo, nemamo to pravo, jer djeca moraju odrastati i učiti, a kroz učenje sazrijevaju. Mogu li to uz tehnologiju?! Odgovorite si sami.

Ljudi su postali ovisnici tehnologije, mobiteli, laptopi, iPhone, gadget, plazme, itd. Jednostavno, sve kreće od odraslih, a odrasli su već davno pokazali da ne mogu bez tehnologije. Čim nestane struje, odmah je problem. Panika, što će se raditi? I to dovoljno govori. Nema ljepšeg osjećaja nego ugasiti sve i pričati uz zapaljenu svijeću.

Ljudi su postali ovisnici o tehnologiji i lakše im je kupiti nešto iz područja tehnologije samo da djetetu bude zabavno, nego im posvetiti svu svoju ljubav i vrijeme. I ono što je najgore, djeca kasnije pate. Ne mogu se snaći u ritmu života koji ih melje pred sobom, jer traže ljubav koju nisu dobili u djetinjstvu i sve više mlađe populacije završava na antidepresivima. Zar nije to tužno?! Umjesto osmjeha na licu, vidi se depresija. Depresija koja je vodeći problem ljudske populacije, jer depresija dolazi iz tehnologije.

Često sam se pitao koja je svrha ispijanja kava u društvu, svatko svoj mobitel i nitko s nikim ne priča. Ma ima na stotine primjera koji zapravo pokazuju koliko su ljudi ovisni i koliko ima onih reklama koje upravljaju životom. Tehnologija je korisna i nekim ljudima pomaže u poslovanju, ali sve ima svoje granice, pa tako i to. U konačnici žrtva su ljudi sami, jer tehnologija te ne može zagrliti, pružiti ti toplinu iz srca, pružiti ti iskren osmijeh.

Tehnologija ti ne može pružiti osjećaje koji su ti potrebni, jer nema srce i dušu, a to je u životu svakog pojedinca najbitnije.

Autor: Z. Posavec