Zanimljiv je život. Pritisak “opterećenosti” vremenom sve je više vidljiv, a najveći gubitak u tome načinu života imaju upravo oni koji su i taj pritisak stvorili, a to su ljudi. Ponekad je potrebno malo zaustaviti se, sagledati malo trenutnu situaciju sa strane, osluhnuti samoga sebe i vidjeti gdje to sve zapravo vodi.

Meditacija u prirodi, Foto: Flickr, brad.coy

Depresija i stres uzeli su veliki zalet i ne zaustavljaju se, nego jačaju i bespoštedno proždiru svakog onog tko im se nađe na putu. Neki se tješe činjenicom da mora biti bolje, ali svatko tko želi bolje treba početi od sebe. Treba sebe uzdignuti na jednu razinu, a to je prirodna razina, to je stanje opuštenosti i sreće, a tada se može učiniti ono što mnogi ne mogu ni zamisliti, tada se može živjeti. Sve što ide kontra toga daleko je od života. Više se takav život može nazvati lutanje, patnja i bol.

Kada se sagleda malo sa strane, brzo se uvidi da ljudi nemaju volju za životom, da su počeli gubiti vlastiti duh, nema zajedništva, nema svijesti, nema optimizma, nema vjere. Moglo bi se reći crnilo. Postoji i mala skupina ljudi koja ima volju za život, koja još ima vlastiti duh, koji ulažu u zajedništvo, koji imaju optimističan i realan pogled, koji su svjesni da život bez vjere nema smisla. Ali zašto je većina podlegla naletima depresije i stresa? Zašto je to tako i mora li tako biti?

Ljudi danas investiraju i ulažu u sve, u nekretnine, u automobile, ulažu u sve u čemu vide da mogu imati koristi, a iz te koristi prije ili kasnije rodi se potreba i pohlepa za materijalizmom. U toj silnoj potrebi i opterećenosti za materijalnim ljudi su zaboravili da najvrjedniju investiciju posjeduju, da su oni najvrjedniji od svega materijalnog i da je najpametnije i najbolje investirati u sebe.

Ljudi investiraju i ulažu u sve, a najmanje u sebe. Kao da nikada nisu čuli da se jednog dana mora umrijeti i da sve materijalno ne mogu ponijeti na onaj svijet.

Mnogi će reći da ulažu u sebe, ali bit ulaganja nisu razni parfemi, operacije ljepote, šminke, automobili. Ne, to nije ulaganje u sebe, to je bježanje od stvarnosti. Ulaganje u sebe je nešto što ne iziskuje velike materijalne troškove, a nudi ono što se ne može kupiti novcem, a to je zdravlje i život.

Kroz silne investicije i ulaganja ljudi na sebe nesvjesno stavljaju pritisak i opterećenje, imaju očekivanja, a većinom se iz očekivanja rodi razočaranje i kada se to desi nekoliko puta, ljudi jednostavno padnu, raspadnu se po svim razinama svog postojanja postanu neprepoznatljivi, postanu bezvoljni i bezvjerni, na udaru depresije i stresa. Žalosno i bolno je što mnogi u svemu tome izgube vjeru u sebe, vjeru u Boga, vjeru u život.

Zaustavite se na trenutak, osluhnite sebe samoga, sagledajte situaciju sa strane i tek tada donesite odluku, ali nikada ne donosite odluku na vlastitu štetu, jer vi vrijedite najviše. Ne ulažite u krive investicije, ne ulažite u krive projekte. Uvijek i samo uvijek ulažite u ono što se isplati, a to ste vi.

Ne štedite na sebi, jer sve ono što ulažete u sebe, vratit će vam se na najbolji mogući način. Uložite malo truda i vremena u sebe i vidjet ćete da ste uložili u savršen “projekat” u kojem ne možete izgubiti. Kroz uloženo u sebe odmah na samim počecima rizik da vas zahvati stres i depresija postaju znatno umanjeni. Investirajte u sebe i radite na tome da budete kompletno biće, da budete cjelina. Poštujte svaki dio svojeg postojanja i ono će poštovati vas. Ne dopustite da izgubite svoju duhovnost, jer život bez duhovnosti i vjere je prazan.

Ulaganje u sebe je investicija koja će vam podariti ono za čime svi teže i lutaju, a to je opuštenost i sreća, na sve to nadovezat će se ljubav, zadovoljstvo, radost, mir, spokoj, veselje, zdravlje.  Dobitak je golem, ulog minimalan. Treba li vam bolji motiv za ulog i investiciju od navedenog?

Autor: Z. Posavec