Ljubav je, pa je daješ, daješ, daješ. Svi od tebe očekuju da ćeš uvijek biti tu, da ćeš se uvijek dati, pružiti i podijeliti svoju energiju. Očekuju tebe jer ti si, valjda, oni koji je uvijek spreman za sve. Ali onda dođeš do trenutka kada shvatiš: Što je s tobom? Tko je tu za tebe? Tko te vidi?

Srce, Foto;, pexels.com, Hassan OUAJBIR

Ljubav prema sebi nije luksuz. To nije egoizam. To nije “bježanje” od drugih. Ljubav prema sebi je nužnost. I to nije neka apstraktna fraza koja se koristi da bi se osjećao bolje. To je temelj svega. Ako ne voliš sebe, ne voliš ništa.

Trebamo se sjetiti svoje vrijednosti. Koliko često gledaš u zrcalo i ne vidiš samo onog “tebe”, nego onog tebe koji je neuništiv, kojeg ništa ne može slomiti? Ako si to zaboravio, sve ostalo u tvom životu postat će napor. Pokušaj da udovoljiš svima. Pokušaj da voliš druge. Pokušaj da budeš onaj koji daje.

Da bi bio voljen, trebaš početi s voljenjem sebe. Nema druge opcije. Ljubav prema sebi je najjači temelj za bilo što drugo u životu. S tobom mora početi.

Kada voliš sebe, prepoznaješ sve što je loše i odbacuješ to. Prepoznaješ toksične ljude i govoreći “ne” tom utjecaju, rasteš. Prepoznaješ situacije koje te iscrpljuju i donosiš promjenu. I sve to bez straha, jer kad voliš sebe, više se ne bojiš biti tvoj vlastiti junak.

No, zašto je onda tako teško voljeti sebe? Zato što mnogi smatraju da je to egoistično. Jer postoji ta zabluda da ljubav prema sebi znači staviti se ispred drugih. Nije tako. Prava ljubav prema sebi znači biti u miru sa sobom, a kada si u miru sa sobom, onda imaš toliko toga za dati drugima.

Kako znaš da voliš sebe? Pogledaj svoje postupke. Odi prema sebi s poštovanjem, prihvati svoje nesavršenosti, svoju prošlost, svoje pogreške. Kreni od sebe i onda ćeš razumjeti sve ostalo. Ako se činiš iscrpljen, ako osjećaš da se daješ svima, ali ništa ne dolazi natrag, zapitaj se – da li voliš sebe? Ako je odgovor ne, to je početak promjene. Vrijeme je da počneš voljeti sebe onako kako zaslužuješ. Jer ljubav prema sebi nije mali korak. To je prvi, ključni korak prema svemu drugom u tvom životu.

Ali ti, ti uporno daješ. Iz praznog bunara. Očekuješ da će se čudo dogoditi, da će se ta rupa u tebi sama zakrpati tuđom pažnjom. Lažeš sam sebe. Istina je da dok ne zagrliš to slomljeno biće u sebi, dok mu ne šapneš da je vrijedno, da je dovoljno, da je voljeno – nitko drugi to neće moći učiniti. Ljubav počinje tamo gdje prestaje tvoje samoprijeziranje. Tamo gdje konačno kažeš: “Dosta! Ja sam bitan.”

Niti jedna veza, niti jedan uspjeh, niti jedna karijera neće ti donijeti istinsku sreću, ako nemaš ljubav prema sebi. Ona je temelj svega. Bez nje, život je samo lutanje. S ljubavlju prema sebi dolazi jasnoća, snaga, mir. S ljubavlju prema sebi dolazi sloboda.

Kada voliš sebe, ti postaješ svoja najveća podrška. U svim trenucima. U svim padovima. Čak i u neuspjesima. Ljubav prema sebi znači da ti nikada nećeš biti sam, jer si uvijek tu za sebe. Samo ti možeš shvatiti svoju unutarnju snagu i voditi se njome. I, na kraju, ljubav prema sebi nije nešto što traje samo dan ili tjedan. To je kontinuiran proces, svakodnevni izbor. Ponekad ćeš se osjećati slomljeno, ponekad ćeš osjetiti bol, ali ljubav prema sebi znači prihvaćanje tih trenutaka i vraćanje sebe na pravi put.

Ljubav prema sebi je prvi korak. A kad voliš sebe, onda možeš voljeti sve ostalo – jer ljubav koju daješ drugima dolazi iz srca koje je prvo iscjeljeno.

Autor: Zdravko Posavec