Ljubav je univerzalna sila koja nas vodi, transformira i omogućuje da rastemo. No, koliko god bila uzvišena, postoji i zabluda koja često prati ljubav – ideja da ljubav mora biti žrtvovanje, kontrola i posjedovanje. Zamišljamo ljubav kao nešto što nas može zarobiti, a u stvarnosti, istinska ljubav nas oslobađa. Ljubav koja oslobađa nije ljubav koja zahtijeva stalnu kontrolu, opravdanje ili podčinjavanje. Ona je ljubav koja nas podupire da budemo najbolja verzija sebe, ljubav koja nas potiče na rast i razvoj.

Nažalost, mnogi ljudi zadrže pogrešnu sliku ljubavi, vjerujući da ljubav znači kontrolirati partnera, žrtvovati vlastite želje i potrebe ili izgubiti sebe u odnosu. No, to nije ljubav. Takva ljubav stvara ovisnost, čini nas nesretnima i gubi onu bitnu slobodu koja je temelj svakog zdravog odnosa. Ljubav koja oslobađa pruža sigurnost i slobodu, ona omogućava partnerima da rastu zajedno, ali i da rastu kao individualci. To je ljubav koja ne traži ništa zauzvrat, već samo pruža – pruža prostor za osobnu slobodu, za podršku, za međusobno poštovanje i za rast.

Ljubav koja zarobljava stvara uvjetovane odnose u kojima jedan partner, ili oba, postaju emocionalno vezani za drugoga na način koji nije zdrav. Ovisnost o partneru, strah od gubitka i kontrola postaju dominantni motivatori, dok ljubav nije motivirana strahom, već povjerenjem i uzajamnim prihvaćanjem. Ljubav koja oslobađa se temelji na jednakosti i ravnoteži. U zdravim vezama, ljubav je izbor, a ne nužnost. Partneri se biraju i biraju se svaki dan. Ta ljubav ne oslanja se na strah ili ovisnost, nego na uzajamnu volju i želju za stvaranjem zajedničkog života, u kojem oboje imaju prostor za osobni razvoj.

Svaka zdrava veza se temelji na povjerenju, a povjerenje ne zahtijeva vezivanje. Da bi ljubav bila oslobađajuća, moramo se osloboditi iluzije da partner mora biti naša sve. To je zabluda koja nas često zarobi u ideji da samo jedna osoba može zadovoljiti sve naše potrebe. Ljubav koja oslobađa nas uči da budemo cjeloviti kao pojedinci, jer jedino tada možemo ući u zdrav odnos – odnos u kojem oboje donose nešto vrijedno, nešto što nije nametnuto niti kontrolirano.

Kada ljubav postane teret, kad postane povezana s osjećajem dužnosti, sa žrtvovanjem, tada ona više nije ljubav. Tada ona postaje nešto što nas iscrpljuje, nešto što nas čini ovisnima o tuđim emocijama i ponašanjima. Ljubav koja oslobađa omogućava nam da volimo sebe i da budemo autentični, bez straha od gubitka ljubavi. Ona nije posjedovanje, ona je zajedništvo. Ljubav nas povezuje, ali nikad ne smije ograničiti našu slobodu i samospoznaju.

Istinska ljubav nas podupire da budemo hrabri i da se suočimo s vlastitim strahovima i nesigurnostima. Ljubav koja oslobađa daje nam hrabrosti da pratimo vlastite snove, da se razvijamo i da se ne bojimo rasti izvan okvira odnosa. Ona nas motivira da budemo najbolja verzija sebe, jer ljubav koja oslobađa nikada ne ograničava. Ona ne postavlja uvjete, ona ne traži ništa osim istinske slobode i uzajamnog poštovanja.

Ljubav koja zarobljava, naprotiv, stvara ovisnost. Ona nas uči da se moramo žrtvovati, da moramo podnijeti teret odnosa, da moramo posjedovati. U takvoj ljubavi, stalno čekamo potvrdu, stalno se pitamo „Jeste li voljeni?“ To nije ljubav. To je prepoznavanje ljubavi kroz strah, nesigurnost i kontrolu. Ljubav koja oslobađa ne traži potvrdu. Ona nam daje snagu da budemo svoji, da volimo sebe, i da volimo druge s istom slobodom.

Ljubav koja oslobađa je ljubav koja nije prisutna samo u trenucima sreće. Ona je prisutna i u teškim trenucima, jer ona nas ne guši. Ona nas ohrabruje, podupire nas da činimo ono što je ispravno za nas i našu budućnost. Ljubav koja oslobađa ne oslanja se na strah, nego na snagu unutarnje slobode i samospoznaje. Ona nas osnažuje.

Autor: Zdravko Posavec