Svi su se u životu barem jednom susreli sa lažima, bilo da su je čuli ili je izgovorili. No, što je zapravo laž? Laž se koristi da se prikrije istina, laž se koristi kao opravdanje, laž je nestvarna, a koristi se svakodnevno. Uz lažne događaje i priče skreće se pažnja na sebe ili da bi se opravdali. Prije nego izgovorite laž razmislite o njenim posljedicama, jer one su jako bolne.

Laž se počinje koristiti već u ranoj fazi djetinjstva, dolazi spontano, a djeca je koriste kada nešto pogriješe ili nešto krivo urade. Iako njihove namjere nisu loše, ta laž ih opravda i tu informaciju mozak sprema u memoriju. Kako postajete  stariji, tako se sve više susrećete sa neistinom, jer ona informacija koju je mozak pohranio još u ranoj fazi, sama se počinje aktivirati, od mozga dobivate povratnu informaciju da vas ionako nitko neće otkriti, a ako vas i otkriju, smislit ćete neku drugu neistinu, točnije laž.

Polako počinjete stvarati jedan svijet koji je samo vaš, gradite svoje vile, dvorce, vozite skupe automobile, svijet ste proputovali nekoliko puta, zapravo, novaca imate, a da ni sami ne znate koliko, firma posluje sa velikim dobitkom,  jer ipak ste vi direktor te firme. I kako vrijeme prolazi vaš svijet se sve više širi, sve više gradite, ali ima jedan maleni problem, znate li koji? Zaboravili ste da morate zaposliti ljude, jer ipak vi stvarate svoj svijet. Pojasnit ću malo!

Dakle, imate sve, vile, dvorove, firmu, nekoliko automobila, a u banci osobnog bankara koji vodi vaš račun. Pričate sa ljudima i svakom od njih kažete jedan dio svog svijeta (morate se pohvaliti), ali ne kažete svima isto, nego ponekad izmjenite neke sitnice kojih niste svjesni, zbog toga vam fale oni koje ste trebali zaposliti. Vaš svijet je prerasao vas same i tu počinju problemi. Od silnih neistina koje su izgovarane tijekom vašeg života, mozak postaje imun, ne sluša vas, ne memorira više laži potpuno, nego ih spremi površno ili nikako i tu nastaje pravi  problem.

Ostali ste sami u velikom, nestvarnom svijetu koji ste sami stvorili, ne stignete se toliko brzo prebacivati u nestvarne situacije, jer ne znate kome ste što govorili i tek sada nastaje kaos. Priznajete sami sebi da ste osoba sklona lažima i da ćete malo poraditi na tome, pa izmislite priču kako ste uložili novac u posao koji nije uspio, prijatelj razbio automobil, a druga dva su vam ukrali, prodali ste vilu, ali su vas prevarili, na taj način vaš mozak, točnije ego, šalje utjehu da ste sad riješili problem i da možete normalno pričati bez laži. Znate li gdje ste došli?

Razapeli ste sami sebe, izgubili ste se u svojem svijetu, ljudi kojima ste pričali o svemu shvatili su da ste im lagali, jer iza riječi trebaju stajati djela, a vi imate nestvaran svijet. Polako gubite prijatelje, polako gubite poznanike, polako gubite i obitelj i ono najvažnije izgubili ste sebe, a sve zbog nestvarnog svijeta, zbog straha od kazne i batina, zbog trenutka slave u društvu, zbog  nerazmišljanja o posljedicama, zbog društvenog položaja itd. Laž nije osobina čovjeka, laž je zlo koje uništava onog tko je izgovara. Uništiti sebe samoga je bolno, trenutak slave za samouništenje, ne hvala! Roditelji, braćo, sestre, prijatelji, potičite  iskrenost, istina je samo jedna, ponekad je istina bolna ali je istina!

Za sve roditelje;  kad vidite da vam dijete laže, nemojte ga tući, vikati na njega, zagrlite ga, poljubite, popričajte sa njim i kažite mu da je laž loša, objasnite mu  da se ne trebaju bojati istine,  jer istina koliko zna biti bolna, toliko će vam pomoći kroz život i otvoriti svaka vrata.

Autor: Z. Posavec