“Bože, ako te ima zašto mi se to dešava!?” Jedna je vrlo korištena rečenica koju ljudi vole koristiti u svojem izražavanju. Posebice je vole koristiti u situacijama koje nisu pogodne za njih, točnije, vole je koristiti u trenucima koji se ne odvijaju kako sam pojedinac smatra da bi se trebalo nešto razviti ili desiti.
Ljudi kroz život idu svojim stavom, svojim djelima, svojim mislima i kada se dešavaju dobre stvari ne osvrću se na ništa, ali kada stvari ne idu onako kako pojedinac želi, polako se počinju tražiti razlozi zašto je tako. Velika većina pronalazi krivca u Bogu i proklinju karmu, sudbinu, život i samog Boga.
Možda su ljudi postali suviše sebični, jer smatraju da se njima ne smije u životu dešavati ništa loše. Možda žive po principu pretpostavke kako bi nešto trebalo biti. Možda smatraju da su oni uvijek u pravu. Sve je to možda, ali jedno je sigurno, Bog ne kažnjava, nego samo upozorava.
Kada su djeca u pitanju često se čuje “ako Bog postoji, zašto je oduzeo život djetetu, ako Bog postoji zašto ne bude milostiv prema djeci?” Znam, teško je to objasniti, teško je to razumjeti, ali Bog je milostiv i ne kažnjava nikoga, a najmanje djecu. Naprotiv, Bog nas sve voli jednakim žarom, jer svi smo mi Njegova djeca. On ne vidi razliku, jer svi smo isti.
Mnogi će čitajući ovo u sebi progovarati da Bog kažnjava. Mnogi će dotaknuti teško bolesnu djecu i u njima tražiti odgovore, ali jedna stvar je sigurna. Djeca na koju će se mnogi pozvati i reći da Bog kažnjava primaju ono što im treba, a to je ljubav. Mnogi se zgražavaju nad takvom djecom, ali im roditelji pružaju maksimalnu ljubav, a u konačnici ljubav je ono što svima treba.
Uvijek će se naći netko tko će naći nešto i nekoga da prikaže Boga kao zločinca koji jedva čeka vašu pogrešku, te da vas nakon pogreške mrcvari i uništava. Ne, Bog nije takav. Bog nas voli. Voli nas toliko da nam je spreman oprostiti sve, samo je potrebno iskreno se pokajati i zamoliti oprost.
Previše ljudi želi prikazati Boga kao nekoga tko ima princip funkcioniranja kao ljudi te kažnjava. Ljudi su skloni kažnjavanju, ne Bog. Bog je preveliki Gospodin da bi to činio, jer život živimo zbog njega, On nam ga je podario. Pa ima li onda smisla rečenica da nas Bog kažnjava? Nema, jer ako nas kažnjava čemu onda priče o praštanju, o ljubavi, o vjerovanju. Bog ne kažnjava, kažnjavaju ljudi. Neki druge, neki sami sebe.
Životni križ ima svako ljudsko biće, a sve teškoće, nevolje, patnje, žrtvovanja treba prihvatiti, jer svakodnevni život to sve donosi i nemoguće je ne pogriješiti, ali zato svi mogu tražiti oprost i strpljivo čekati da se to i dogodi. Zato iz ljubavi prema Bogu budite ustrajni i ne zaboravite živjeti u uvjerenju da će vam biti oprošteno.
Bog ne kažnjava, već samo upozorava kroz posljedice. Akcija – reakcija – posljedica, princip na kojem sve funkcionira. Vrlo jednostavno, zar ne? Svaka stvar koju pojedinac radi ili misli imat će utjecaj na njegov život i posljedice snosi sam. Bez obzira bile one dobre ili loše, te posljedice su vaše. One su rezultat funkcioniranja pojedinca, a ne želja Boga. Bog ne kažnjava već upozorava.
Autor: Z. Posavec
Nema komentara