Foto: Fotopedia, piccadillywilson

Duhovi – mnogim ljudima odmah pred oči dolaze jezive slike i osjećaj nelagode. Zbog čega je to tako da um odmah stvara jezive slike? Svi ste kao djeca slušali priče o duhovima od vaših djedova, baka ili nekog sasvim slučajnog prolaznika kroz vaš život. Kada se na to doda još koji “masno” začinjen horor na temu duhova, želite vi to ili ne, vaš um pohranjuje dobivenu informaciju. Kako vrijeme prolazi vaša podsvijest vam vraća informacije koje je pohranila, te vaš um reflektira sa slikama i sa strahom. No, treba li to biti tako, trebate li se bojati i kako da prepoznate kada su duhovi doista u vašoj blizini?!

Duhovi su zapravo vaša svakodnevica i u većini slučajeva vam oni ne žele ništa loše, već vam samo pokušavaju skrenuti pozornost. Možete ih osjetiti kroz vaše tijelo, kroz miris, kroz zvukove ili u nekim slučajevima kroz sliku. Recimo to ovako, ako te netko voli u ovom obliku onda ćete voljeti i u obliku duha, samo strah i informacije iz podsvijesti vam govore drugačije. Nema razloga za strah, jer koliko te osobe fale vama još više vi falite njima. Oni na onom svijetu dolaze do spoznaje gdje su krivo postupili prema vama i mogu vam ukazati na sve što su krivo uradili prema njima, jer na taj način spašavaju njihovu dušu, tj. olakšavaju im putovanje.

Najčešće se aktivnosti duhova zamjećuju u noćnim satima, jer tada vi kao ljudska bića imate smanjenu aktivnost, te su vam osjetila znatno pojačana. Tijelo se odmara, a vaša duša hrani vaš organizam, te zbog vaše tjelesne opuštenosti zamjećujete signale koje vam šalju duhovi. Rijetko se dogodi da slikovno vidite nekoga. Duhovi vam pričaju, samo ljudi ih ne čuju, žele vam prenijeti  poruku i upravo zbog toga šta ih ne čujete (vrlo visoka frekvencija je u pitanju i to mogu rijetke osobe čuti, tj. pričati sa njima) oni vam kroz udaranje, buku, miris, daju do znanja da su prisutni. Pitanje je koliko vi to sebi želite priznati, jer ipak je prisutan onaj strah iz podsvijesti koji je pohranjen još od vašeg djetinjstva.

Većinom, ljudi ostanu prelomljeni strahom, ukočeni i ne znaju šta učiniti. Pokušajte tada ostati pribrani, bez panike, jer to su duše onih koji su nekad bili među vama, a sada su na onom svijetu ili  još uvijek putuju prema njemu. Možda od vas traže pomoć na bilo koji način, da im olakšate putovanje. Većinom traže vaš oprost za sve loše šta je izrečeno ili urađeno i zbog toga vas posjećuju i skreću pozornost kroz buku, udaranje, miris ili neku drugu pojavu.

Pomolite se tada Bogu, neka vam da mir i uđite u razgovor sa duhom tj. dušom. Kažite da joj želite mir, da bude sretna na Onom svijetu, da joj opraštate sve loše i  neka ona također vama oprosti. Vi ste svoje učinili i budite sigurni da ste sebi i toj duši dali mir. Duše naših djedova, baka, očeva, majki, supruga, sinova, kćeri koji su vas voljeli, uvijek će vas čuvati od zla, samo morate im pomoći kako bi oni za vas mogli učiniti ono najbolje, jer pravi život  živite tek  nakon smrti, sada određujete vaš slijedeći tren. Vaša djela –  vaš su život.

Autor: Z. Posavec