Kad isključimo um događaju se najbolje stvari

Moglo bi se danima pričati što čovjeka kao biće pokreće, što mu stvara motiv da se kreće u životu, ali nema potrebe nabrajati kada se sve može svesti na želje, interes i cilj. Moglo bi se puno toga reći jer čovjek je uzvišeno biće – barem se tako predstavlja, ali unatoč činjenici da je čovjek uzvišen i predodređen za velike stvari ne može se sakriti dojam da je on daleko od probuđene svijesti i osviještenosti vlastite veličine i vlastite vrijednosti.

meditacija u suncu

Meditacija u suncu, Foto: Flickr, ChadCooperPhotos

Mnogi će pomisliti za sebe da su osviješteni, da znaju vlastitu vrijednost ali isto tako te misli ne mogu skriti taštinu i sjetu koja se stvara iz žudnje za nečim što smatramo svojim ciljem u životu. Jednostavno ne mogu sakriti tu sjetu i tugu  jer život jest tvoj, ali društvo koje te okružuje čini tvoj život, dajući mu punoću.

Nema potrebe voditi se mislima da si bitan samo ti i oni ljudi koji dotiču tvoje interese, ciljeve i želje. Naime, bitni su i oni ljudi koji su izvan tih granica ma koliko god se to nelogično činilo u tvojem sagledavanju, a to je samo dokaz da se svijest tek treba probuditi i da se tek trebaju događati pozitivne i dobre stvari.

Svašta čovjek može pomisliti, svašta može poželjeti, za svačim žudjeti, i, naposljetku, svašta može raditi jer rođen je slobodan. Sloboda mu daje prostor da se često stavi u poziciju Boga i negoduje, donosi sud što je dobro, a što nije. Je li to ispravno, pravedno i moralno? Mnogima je to prihvatljivo, posebno danas kada su izvrnute sve vrijednosti koje su čovjeka činile velikim i davale mu na važnost i vrijednost.

Uvjerenja i žudnja dovedu čovjeka u zabludu, a ona ga tjera da počne forsirati život kako bi spoznao i dotaknuo vlastita uvjerenja i kako bi ugasio žudnju za ostvarenjem svojeg cilja, koja biva sve veća. Čak i onda kada dođe do one točke za koju je vjerovao da je njegov cilj, uvjerenje ili interes on ne želi prihvatiti istinu, nego sebe tješi i uvjerava da je negdje pogriješio te  ostavlja stari  interes, isti cilj i  uvjerenje i ponovno kreće prema ostvarenju istog cilja, ali nekim drugim putem koji se često pokazuje još težim od prethodnog.

Zašto, ako je uzvišeno biće koje tvrdi da je probuđene svijesti i svjestan je vlastite vrijednosti? Možda zato jer u toj svijesti još nije naučio bitnu stvar, a to je da isključi um koji mu sve navedeno gore sugerira kao ispravno i tjera ga da čini ono što mu najmanje odgovara jer, vjerovali ili ne, ali uvjerenje i vjerovanje u ista često ima pogubne posljedice. Posebice kada se radi o lažnim uvjerenjima koje čovjek prihvati kao istinu i vodi se njima kroz život.

Je li taština toliko velika i jaka da obuzme čovjeka i oduzme mu slobodu i pretvori ga u slugu vlastitog života, da pri tome pokorno sluša i ponizno izvršava svako ono nametnuto uvjerenje koje je prihvatio vjerujući da će ono učiniti najbolje za njega. Krije li se razlog u žudnji koja je nezasitna ili se možda razlog krije u tome što se sve želi na silu, odmah i sad samo kako bi se stekla vlastita slava. Misli tjeraju, proganjaju i donose nemir. Jednostavno, ljudi sagore u silnoj želji da postignu nešto i postanu netko, ali zaboravili su jednu važnu stvar. Zaboravili su da kada isključe um, da se tada događaju  najbolje stvari. Događaju se najbolje stvari jer slušaš srce, vodiš se njime, slijediš svoje osjećaje i događa se sve ono što ti je potrebno da bi bio potpun i da bi bio svoj.  Događa se jer rođen si za velike stvari, rođen si slobodan i zato ne robuj vlastitom umu i vlastitim uvjerenjima jer kad isključimo um događaju  se najbolje stvari jer tad se uključi srce i svi strahovi i nemir potpuno nestaju.

Autor: Zdravko Posavec

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.