„Šutnja je zlato“ kaže jedna stara poslovica koju je izrekao netko. Teško je znati koji su tada porivi bili u tom čovjeku koji je zaključio da ako šutimo činimo „veliku stvar“, ali manje –više svi smo barem jednom posegnuli za njom i rekli je, vodili se njome vjerujući da je to pametno i da činimo „dobro“.

Šutnja, Foto: SharkBite, Pexel.com

Vjerovali smo jer tako su nas učili od malih nogu, gestikulacije prstom preko usana, ili pak dlanom. Od malih nogu učili su nas da šutimo. I još kažu „to je za tvoje dobro“. Kako da ne! Možeš misliti koliko je to za tvoje dobro kada ti žele (nažalost u većini slučajeva uspiju) uzeti dar govora. Zamisli se dobro! Bog ti je dao dar govora, a neki velebni umovi te uvjeravaju da činiš sebi dobro kada šutiš i prešutiš.

Zamisli se koliko ti netko želi dobro ako te uči da trebaš prešutjeti svoju bol. Koliko dobra ti želi netko tko ti tako na podli način ide podsvjesno uništiti emocije, tko te ide manipulirati s ciljem da potiskuješ u sebi ono što netko ne želi čuti. Želi li ti dobro? Ne, ne želi ti dobro.

Može se tu ući u raspravu tko te učio tome da je šutnja za tebe dobro. Da li je to sustav? Da li je to društvo? Da li su to roditelji? Mnogi će reći roditelji su, jer oni su ti koji podižu djecu, ali ne treba biti suviše brz na zaključku. Zašto? Zato jer se može postaviti pitanje tko je učio roditelje? I tako se može u krug, a na kraju se dođe do zaključka da je sustav taj koji vas uvjerava da je šutnja zlato.

Da je šutnja zlato ne bi bilo siromaštva. I kada kažem siromaštvo ne mislim na materijalno već duhovno. Pokojni otac mi je govorio „tebe će tvoja jezičina koštati u životu“ i bio je u pravu. Koštalo me je boli, tuge, suza, patnje. Koštalo me, ali ono što sam prešutio koštalo me još više.

„Šutnja je zlato“ – nitko nije definirao u kojem obliku to „zlato“ dolazi. Šutite kad vas povrijede. Šutite kada ste u problemu. Šutite kada vas boli. Šutite nadređenom. Šutite kada rade kontra vaše volje. Šutite zbog straha. Šutite i svakom šutnjom u sebi taložite negativne emocije koje će vas prije ili kasnije ugroziti na duhovnoj, fizičkoj i mentalnoj razini. Da li je to zlato koje bi šutnjom trebali dobiti?

Šutnja nije nikakvo zlato, naprotiv, šutnja je zlo. Šutnja je odobravanje i znak poslušnosti. Time vas uvjeravaju da ako izgovorite i pokažete svoje stavove, svoje mišljenje, boli i ranjivost da ste uradili nešto loše što će imati još gore posljedice za vas. Šutnja je vaša pokornost gdje spuštene glave hodate kroz svoj život. I vjerujte, to što ste prešutjeli ne znači da se ono prešućeno i zatajeno nije dogodilo. Dogodilo se. I dogoditi će se ponovno jer šutite.

Niste dobili dar govora da šutite. Dobili ste dar govora da bi mogli pričati i vrijeme je da kažete sami sebi dosta je šutnje. Maknite se od uvjerenja da je šutnja zlato jer ona to nije. Ne dopustite si da dođete do kraja svojeg života pognute glave znajući da niste glasa pustili, da niste zavrištali kada vas je boljelo i da vas nikad nitko nije čuo. Ne dopustite si to. Moglo bi vas boljeti jer duboko u sebi znate da vaša duša vrišti, želi slobodu, a prvi korak u slobodi je govor.

Autor: Zdravko Posavec