Istinita priča – pokaži ljubav da ne bude kasno

Foto: Flickr, rhoftonphoto

Istinita priča koja opisuje osjećaje ljubavi, patnje, tuge, boli, zapravo svega što je curica prolazila, jer vam je kroz sebe željela približiti da ste svi vi ljudi koji se suočavate sa takvim emocijama, a ono najbitnije što vam svima treba je iskrena ljubav iz srca.

Možda vam ovo pomogne da uđete u svoju nutrinu i otvorite svoje srce.Pročitajte ako je potrebno i nekoliko puta i shvatit ćete što vam  ona želi prenijeti.

Bila jedna curica koja je živjela život malo drugačiji od svih ostalih njenih vršnjaka, nitko nije znao što se dešava sa njom, jer jednostavno je živjela kako je ona znala da je za nju to najbolje. Nije se svađala, tukla, vikala, bila je plaha, ali duhovno borbena i jaka, bila je nježna, ali i tvrdoglava, a znate zašto, zato što nije htjela plakati, nije voljela te dvije slane suze na svom obrazu, već samo smijeh i kroz suze se smijala i kada je batine dobivala zbog drugih, zbog njene tvrdoglavosti kako su joj govorili, ali to nije bila tvrdoglavost već velika borbenost za njen opstanak.

Bila je velikog srca, davala je svakome i dijelila posljednju mrvu kruha, za nju nije postojao nitko drugačiji, sve ih je gledala očima punim ljubavi, a takva je i danas kao odrasla osoba, njen pogled govori sve, njen pogled ne zna da laže, njena duša kaže otvoreno što osjeća, jer ona je još i bit će veliko dijete u duši, pa ako ju netko treba razumjeti to je čovjek koji ima sličnu ili istu energiju, a to je Božanska energija koja nikada nikoga nije ozlijedila, već samo izliječila.

Puno je ona prošla u svom životu, ljudi su upirali prstom u nju, ali opet je ona uzdignute glave živjela dalje i nije brinula što govore o njoj, jer njoj je najbitniji bio njen mir u duši kojega dan-danas širi prema svakome, ali sa velikom borbenošću koju ne otkriva na koji način ona to radi, jer po ne znam koji put ne bi bila shvaćena. Samo onaj tko bude iskren, nježan, razuman, veliki zaštitnik, imat će njeno srce koje je godinama bilo zarobljeno u trnje, ranjeno, krvavo, izdano, slomljeno, zatrovano, na pola mrtvo. Nije gubila nadu u bolje sutra, već je strpljivo čekala da se dogodi po Božijoj volji. Ne bori se ona više da ju vole, ne bori se više da pridobije nečije srce, o ne, nije to radila prije, a sada još manje, jer prije godinu dana jedno srce se vratilo doma i pronašlo u njoj sebe, kroz nju se rodilo, kroz nju živi, kroz nju zna što je majčina ljubav, ljubav žene sa velikim srcem, veliki prijatelj, topla i nježna duša.

Vrijeme je prolazilo i ta ljubav je rasla sve više, bilo joj je teško, mogu reći jako, jako teško, ali ona je opet imala veliko srce i svaki put oprostila, iz dana u dan sve više voljela, bila veliki učitelj, jer je upravo ta duša bila od njene strane odabrana da sa njom krene u nove borbe.Teško je podnijeti kada ti je srce ranjeno, ali uz veliku ljubav ono ipak lakše zacijeli. Mislila je da je njenim patnjama došao kraj, da je, ali se rodila emotivna patnja, pa dokle će biti tako, zar pored svega ona ne zaslužuje da bude svaki dan najsretnija duša ovoga Svijeta, zar ona ne zaslužuje da ju se neizmjerno voli, zar ona ne zaslužuje samo jednu slatku kapljicu suza na njenom obrazu jer voli svim srcem, zato vas molim, podarite joj svaki dan kao da joj je posljednji, jer sutra će biti kasno.
Nemojte je emotivno lomiti, jer jedva je smogla snage srce da izliječi, ali da li će imati snage da se ponovo digne na noge i bori protiv emotivnog otrova, teško je reći, jer snage ponestaje.

Zapitajte se da li ste joj mogli pružiti više, ne u materijalnom smislu, već u duhovnom, možda koji poljubac više, jedan, samo jedan zagrljaj više, toplu riječ, jer sutra ne postoji, trenutak je živjela i u trenutku će umrijeti, ne dozvolite da se to desi prije vremena, jer to ovisi samo o vama. Znate kada je biljka žedna, ona će vam pokazati uvenulim listićem, a kada ju nahranite, listić se podigne, takva je njena duša u ovoj godini, zalijevajte to što je u njoj, da se ne desi da list uvene, požuti i odumre.
Iako ste ponekad svjesni svojih djela, možda ih i priznajete, ali ne može se vječno opraštati, jer to sve boli, jer njena zadnja molitva glasi:

Moje suze veće su od kiše koja bez prestanka lije, ali svaka suza svoju tajnu krije, svaka je iz razloga potekla, bila je tako malena, ali prepuna raznih sjećanja, prepuna raznih osjećaja, svaka suza za tebe teče i želi nešto da ti reče i jedna od njih te tiho moli, da tvoje srce ne prestane da me voli!

Ne znamo koliko je ova istinita priča ušla u vašu dušu, no vjerujemo da i vi imate osobu pored sebe kojoj trebate iskazati ljubav dok je tu sa vama svaki dan, ne čekajte da bude prekasno, jer time ćete sebe lomiti i izjedati svoju dušu. Život je pun uspona i padova i zato se treba truditi da ga hranite pozitivnim stavom iako je to teško, ali zato smo tu da vam pomognemo u svakom segmentu vašega života, jer Bog je dao svakome mogućnost da bira želi li biti sretan ili nesretan. Mnogi ćete reći da želite biti sretni, ali vam to ne polazi za rukom. Da li  ulažete sto posto sebe da bi vam bilo bolje ili vam je lakše prepustiti se tuzi i duševnoj boli, pa tražite lijekove za smirenje i antidepresive. Di vas to vodi, u trovanje vaših organa i do još većih duševnih bolesti. Iskrena ljubav iz srca smiruje i zacijeljuje svaku ranu, otklanja svaku bol, a vi sami odlučite isplati li se čekati pravu ljubav ili prihvatiti pritisak koji vam drugi nameću.
Autor: J. Nikšić

Vaš komentar

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.