Ovo su svjedočanstva ljudi koji su se našli u teškim životnim trenucima i situacijama, a svoj spas pronašli su u tretmanima iscjeljivanja bez obzira bili oni na daljinu ili osobno. Kako su ih doživjeli, što im se dešavalo prije i za vrijeme samih tretmana, sa kojim tegobama su se borili prije iscjeljenja i kako se osjećaju nakon odrađenih tretmana pročitajte u nastavku.

Sloboda, Foto: Pixabay.com

…. i kako to nažalost ponekad bude u životu, kada smo sretni i mislimo da će sve napokon sjesti na svoje mjesto, nešto nas toliko silno udari, nešto nas toliko žestoko prodrma da nam sruši temelje, oduzme zdravlje, snagu, razum, volju za životom i ono najbitnije oduzme nam MIR!

Bilo je to prije 16 godina, nedugo nakon velikog stresa. Odjednom kao da mi je zavrilo u nogama, strašan osjećaj koji me paralizirao, kao da se vulkan probudio u meni i krenuo niz tijelo, do glave, kao da se tlo otvorilo ispod mene, propadala sam nevjerojatnom brzinom u ponor bez dna dok mi je um sve više ispunjavao do onda nepoznat osjećaj stravičnog straha i panike koji mi je oduzimao moć disanja, govora, kretanja, realnog prosuđivanja. Od tog trenutka se sve promijenilo.

Takvi su iznenadni napadaji postali moja svakodnevnica. Od silnog straha u iščekivanju neopisivih napada pojavilo se i bezbroj drugih vrlo neugodnih tegoba poput bolova i stezanja u prsima i vratu, gušenja, drhtanja, vrtoglavice, osjećaja dezorijentiranosti, trnjenje u glavi, rukama, cijelom tijelu, pa do cijelog niza strahova prema svemu,strahu od straha, a najviše prema osjećaju da ću izgubiti svijest i neću se više probuditi.

Kod svakog napada panike mišići cijeloga tijela su mi se ekstremno grčili da su mi prepisali 16 različitih tableta dnevno od kojih sam počeka gubiti osjećaj za realnost, kao da sam hodala po oblaku, gledala kroz vodu, čula usporene glasove…..

Strah, tjeskoba i panika preuzeli su moj život ako se to životom uopće i moglo zvati, a ono malo prostora u mom umu kada strah nije bio prisutan, zauzela je depresija i silna tuga zbog nemoći i neznanja. Kako dalje? Izgubila sam snagu, volju, potonula sam do samog dna!

I kako to srećom ponekad bude u životu, kada smo očajni, nešto nam u trenutku dotakne dušu, poput predivnih plavih očiju moje kćerke iz kojih su se slijevale suze niz obraze dok me gledala kako se lomim i plačem u jednom od mojih napadaja. Pola tijela preplavili su mi trnci, kočile se noge i ruke, stezalo u glavi i grudima i bila sam sigurna da mi slijedi infarkt i da neću dočekati idući dan. Upravo su mi te oči i te suze dale neizmjernu hrabrost i volju da istoga trenutka zadnjim atomima snage ustanem iz kreveta, dovučem se do ladice sa lijekovima i sve ispraznim u koš i donesem odluku da promijenim život od temelja i borim se za nju, za sebe, za život !

Tada sam prvi puta čula za Reiki, iako mi je zvučalo nevjerojatno da možemo sami sebe iscijeliti, pokušala sam jer se liječnicima više nisam htjela obratiti iz straha od bolničkog liječenja koje mi je bilo predloženo. Zatvorila sam se u sebe i krila svoje stvarno stanje.

Završila sam 1. i 2. stupanj i tu je započelo moje putovanje i istraživanje alternativne medicine i različitih metoda samopomoći. Bila sam fascinirana i zaista osjećala energiju kako izlazi iz mojih dlanova, prakticirala Reiki svakodnevno, no nisam osjetila znatnije poboljšanje po pitanju zdravlja te nastavila dalje istraživati.

Završila sam i tečaj transcendentalne meditacije, no ni tu nije bilo uspjeha jer mi se kod svakog pokušaja meditiranja tijelo nekontrolirano vrtjelo u krug ili treslo, a iz mene izlazile silne neugodne emocije, a tijelo se grčilo. I koliko god su me savjetovali da nastavim jer je to samo „čišćenje“ nisam se mogla opustiti i suočiti sa tim ogromnim strahom i nemirom, nisam bila dovoljno hrabra…

Tu se našla i knjiga autorice Louise Hay „Kako izliječiti duh i tijelo“ koja je postala moja druga biblija. Učila sam kako mijenjati misli, kako mijenjati život, i vjerujem da je i ona odigrala veliku ulogu u mom životu i tjerala me da se i dalje borim.

Kako sam promijenila život i razmišljanje, koliko god sam u datom trenutku mogla i znala, zdravstveno stanje se nakon nekog vremena poboljšalo, ružna propadanja u ponor bez dna prestala, tijelo i um se smirili. No samo na neko vrijeme.

Bilo je uspona i padova, potraga za slamkom spasa se nastavila, gutala sam sve što je internet nudio. Pratila sam razne duhovne učitelje, vođe, motivacijske govornike, završavala razne tečajeve samopomoći, samoiscjeljenja, prošla sve od Rekonektivnog iscjeljenja, Rekonekcije, Vorteksa, Hooponopono do EFT tapkanja, proučavala Vadima Zelanda, Bašara, Abrahama itd.

Izgubila sam se u svemu, više nisam znala koga slušati, pratiti, kome vjerovati, što je istina, a što laž. Sve više me mučila sumnja da nije baš tako bezazleno baratati energijama nakon samo par sati tečaja. Uz nemir koji se opet nakon nekog perioda vratio, pojavili su se i simptomi perimenopauze, hormoni poludjeli, depresija i strah da se opet sve vraća na staro učinili su svoje i opet sam izgubila snagu, zapetljala se u svemu tome, osjećala sam se poput mjehura sapunice koji će se rasprsnuti svakog trena i povratka neće biti. Digla sam ruke od svega.

I u jednom trenutku očaja po prvi put u životu zaista od srca sklopila ruke i dok su mi se suze slijevale niz lice, zamolila Boga da mi pomogne, da riješi sve za mene jer ja više tako ne mogu…

U određenom trenutku sam shvatila da mi se duži period na internetu konstantno pojavljuje jedno ime kojeg sam ignorirala do tog dana: Zdravko Posavec. U jednoj emisiji pričao je o strahu i već sam ga nakon samo par rečenica potražila na Facebook-u i stupila u kontakt sa njim. Nisam odmah shvatila da je iscjelitelj, niti znala da ima paranormalne sposobnosti, te me šokiralo kako je znao neke detalje mog života i moje zdravstveno stanje bez da sam mu išta spomenula. Tokom razgovora rekao je“ Samo se opusti, otvori svoje srce i bit će sve u redu“ na što sam odgovorila da ne mogu, ne znam kako i nemam više snage! „ JA ĆU TI POMOĆI, NE BOJ SE!“ odgovorio mi je. Bio je to vjerojatno jedan od onih trenutaka kada nam duša zaigra od radosti i natjera suze na oči. Tada sam nekako u srcu znala da će biti baš onako kako treba biti!

Dogovorili smo se za tretmane iscjeljivanja, no bila sam spriječena zbog posla i silno tužna i očajna što ću to propustiti. Tu sam noć probdjela, čudno se osjećala, gušilo me, strah, neobične ružne misli prolazile kroz glavu. Drugi sam dan prespavala, tijelo mi je bilo teško, glava boljela. Nisam se mogla pomaknuti….

Treće jutro, čim sam otvorila oči iznenadio me osjećaj MIRA u trbuhu, grudima, u glavi. Suze su mi samo kliznule niz lice, tada sam udahnula punim plućima i osjećala se opušteno. Ne može se riječima dočarati taj osjećaj kada shvatite da nakon dugog perioda u srcu i duši osjećate MIR. Nije mi bilo jasno što se dešava i otkud sada takva promjena dok nisam pročitala poruku koja me tog jutra dočekala na mobitelu: „Vidim da si puno bolje danas, drago mi je, malo sam te „poštelao“ ova dva dana, očistio te i izbalansirao, energije su ti bile zapetljane i teške“ Bile su to Zdravkove riječi koji se nesebično pobrinuo za mene iako nisam to ni znala!

Davno sam prestala vjerovati u čuda i nisam to očekivala ni od Zdravka kada mi je rekao da će mi pomoći, no čudo se zaista desilo. Nakon samo 2-3 dana nestao je nemir koji me godinama držao u lancima i ugrožavao kvalitetu života. Od tog dana moja se zdravstvena situacija vrtoglavo mijenjala na bolje. Primila sam još par tretmana na daljinu, svaki tretman drugačije doživjela, od raznovrsnih senzacija u tijelu do neobičnih glasova u umu. Bilo je ponekad i padova zbog reakcije na tretman, snažnih glavobolja, stezanja u grudima. Isplakala sam more suza, čistila se, kako bi Zdravko rekao: “Samo se opusti, proći će“ Vjerovala sam mu, opustila se i prošlo je! Ponekad je i sam osjetio da mi nije dobro i javio bi se, uradio tretman i iz dana u dan bivalo je sve bolje. Ponekad je znao biti i poprilično grub u izražavanju kada mi je nešto objašnjavao, ali sada mi je jasno da je to činio i još uvijek čini samo da se napokon probudim, otvorim oči i srce i počnem se voljeti, zaista voljeti! Čak je i mojoj maloj Maltezerici, koja je ležala pored mene kada sam primala tretman na daljinu, nestala „preko noći“ ogromna ljubičasta rana koju je imala na trbuhu (izgledala je kao tumor).

A ja? Jesam li u ovom trenutku savršeno zdrava 50-godišnjakinja? Nakon toliko godina sasvim krivog pristupa sebi, svom zdravlju i životu nisam ni očekivala da mi netko vrati savršeno zdravlje, a opet, dobila sam toliko puno, dobila sam ono što sam najviše trebala…

Nakon što smo se upoznali Zdravko me upitao: „Što ti želiš?“ Odgovorila sam mu da ŽELIM MIR! I MIR SAM DOBILA! I sada kada me ponekad zaboli glava ne pomislim istog trena na moždani, kada me stegne u grudima na infarkt, kada osjetim poneki simptom menopauze koji su sada neopisivo blaži (prestala sam piti lijekove za menopauzu nakon tretmana) puno se lakše nosim sa tim simptomima, ako mi se u meditaciji pojavi neugodan osjećaj ili zavrti tijelo samo MIRNO promatram kako prolazi kroz mene i nestaje. NEMA NEMIRA, NEMA TJESKOBE I NEMA STRAHA i svih onih užasnih popratnih simptoma koji takvo stanje redovito prate! Svakodnevni životni problemi su poprimili sasvim drugačiju boju, više nisu sivi, kao da se pojavila duga u svakom trenutku mog života! Život ide dalje i imam kao i svi uspona i padova, ali nakon što osjećam ovaj predivan MIR u svom srcu i svojoj duši, apsolutno sve je ljepše i lakše! I dalje povremeno uživam u Zdravkovim tretmanima i prepuštam mu sa apsolutnim povjerenjem svoju dušu da je ispuni mirom i Božanskom energijom!

Svakodnevno donosimo svoje odluke, ponekad možda i zbog prevelikog očaja prepuštamo svoj život u ruke nestručnim osobama koje su, iako možda sa dobrom namjerom, učinili više štete nego koristi. Vjerojatno su neki moji izbori trenutno poboljšali zdravstveno stanje, drugi ga nanovo zapetljali. Upoznala sam divne ljude koji su se trudili da mi pomognu, iscjelitelje, terapeute. Neki su ostali dragi k srcu, no ne mogu znati tko mi je od njih pomogao a tko odmogao, ne želim time nikoga ni osuđivati. Sama sam odgovorna za svoj život. Sama sam se također pokušala iscijeliti energijama, prizivala razne simbole i znakove koje sam naučila uz Reiki.

Možda ponekada nisam ni ja postupila ispravno u određenim metodama ili su me zbog nedovoljnog znanja krivo naučili, ali sada, nakon dugogodišnjeg iskustva vjerujem da zaista ne možemo svi biti iscjelitelji niti smo svi predodređeni za to i da trebamo dobro razmisliti prije no što se odlučimo povjeriti naš život u nečije ruke! Nadam se da vaše traženje istine neće biti dugo i raznoliko kao moje, da će vam se u trenucima očaja i nemoći u životu pojaviti osoba poput Zdravka, koja će vam pomoći da OTPETLJATE ZAPETLJANO, da otvorite srce i da se vratite na ispravan put, put istine i ljubavi!

I kako to srećom bude u životu, kada se zaista, ali zaista i od sveg srca predamo Stvoritelju, Univerzumu, Životnoj energiji, Bogu u ruke i prepustimo se… pomoć nam bude poslana, netko nam uđe u život, dotakne dušu, otvori srce, otvori oči, vrati nam osmjeh na lice, vrati nam život, vrati nam MIR! HVALA TI ZDRAVKO!

Autor: S. Baričević