Odmor je čovjekova potreba, tolika potreba da ako se čovjek dovoljno ne odmara može ozbiljno narušiti svoje zdravlje. Puno se danas piše o prehrani, o vježbanju, o duhovnosti, o vjerovanju i mnogim drugim stvarima koje imaju pozitivan učinak na čovjeka, ali se premalo priča o odmaranju vlastitog bića. Pokušajte se sjetiti kada ste se posljednji puta istinski odmorili. Da li vam je poznat taj osjećaj ili ste zaboravili kakav je on?

Iscrpljenost postaje polako sve veći problem kod ljudi, iako neki nemaju sebi hrabrosti priznati da su umorni, da nemaju više snage boriti se, ne odustaju i dalje se grčevito bore bojeći se da će im biti još gore, ljudi se ne odmaraju od straha. Jednostavno, strah ih konstantno tjera da budu na oprezu, da osluškuju i detektiraju potencijalnu opasnost kako bi mogli reagirati. Stvar ide toliko daleko da sve više ljudi umorno liježe u krevet, a još umornije se ujutro iz njega dižu.
Mnogo ljudi na spomen iscrpljenosti pomisli na fizički umor, ali postoji nešto puno opasnije, a to je mentalni umor. Kada se pojavi mentalni umor ljudi se ne mogu odmoriti, jer ih um konstantno tjera da razmišljaju, da žive sutra, a još nije završilo ni danas. Mnogo ljudi ima problema sa snom upravo zbog mentalnog umora, jer u glavi postoji milijun pitanja, a ni jedan odgovor. Ljudi često razmišljaju o teškim situacijama koje ih dotiču u životu prije nego krenu na spavanje i na taj se način opterete, a mozak bude u fazi polu sna. Takvi ljudi se bude i na najmanju aktivnost. U takvom stanju uma osoba se ne može odmoriti, jer je konstantno prisutna aktivnost.
Najgore od svega je što ljudi to čine nesvjesno. Iscrpljenost se javlja kada čovjek počinje slijediti svoj mentalni dio, kada počinje sanjariti i kada se počinje voditi materijalnim u životu. Možda će grubo zvučati, ali ljudi se izgube na putu koji su sami odabrali, a to samo pokazuju da ne poznaju sebe, da nisu potpuni, jer sve ljudske potrebe nalaze se u duhovnom načinu života.
Iscrpljenost je puno veća opasnost za ljude nego li se to može pomisliti. Mnogo se ljudi i razboli jer olako shvate iscrpljenost i umor. Iscrpljenost u ljudima počinje buditi nezadovoljstvo i frustriranost, a s vremenom se počinje javljati ljutnja i bijes, da bi na kraju počeli mrziti sami sebe i život koji žive. To su vrlo teška i pogubna stanja, posebice ako su dugo prisutna, jer tada se dešava da osoba izgubi pojam stvarnosti, postane zatupljena. Ono najgore, što takva stanja imaju velik utjecaj na zdravlje čovjeka i nikada se ne može znati na kojem dijelu čovjekovog bića će se pojaviti posljedice u obliku bolesti.
Iscrpljenost se može pobijediti, ali put može biti težak, jer ljudi odustanu u nedostatku snage. Mnogi svoju snagu gledaju u fizici, ali zapravo prava snaga se krije u duhu čovjeka. On je neslomljiv, ali je potrebno s njim se povezati i stopiti se s mirom koji se nalazi u njemu. Iscrpljenost se može pobijediti, ali samo onda kada činite stvari koje vam gode. Ljudi trebaju shvatiti da stvari koje čine zato jer moraju energetski ih troše, a pojavom stresa zbog takvih radnja, potrošnja energije postaje još veća . Stvari koje ljudi čine zato jer žele, pune ih pozitivnom energijom i nikada ne izazivaju pražnjenje.
Svatko ima svoju životnu priču koja ga crpi i umara, neki promjene krevet vjerujući da će se tako bolje odmoriti, neki uz određene tehnike opremaju cijeli stan vjerujući da će se tako bolje osjećati i odmarati, ali pravi i istinski odmor nalazi se u duhu čovjeka, u njemu se nalazi snaga i hrabrost koja je potrebna da bi se pobijedilo vlastito uvjerenje. Zapamtite da je iscrpljenost posljedica puta kojim koračamo i ponekad je potrebno odmoriti, zastati u hladovini i pogledati što taj put donosi za nas. Donosi li dobro, nastavimo putovanje, donosi li loše preispitajmo sebe i svoje interese, jer ako je prisutna iscrpljenost onda naši interesi nisu dobar odabir jer nas usput uništavaju.
Vrijeme je za novi put, onaj put koji će nas odvesti u smjeru gdje ćemo upoznati i spoznati sebe. Vrijeme je…
Video osvrt možete pogledati OVDJE
Autor: Zdravko Posavec
2 komentara
Cica
Moja zivotna prica,bas sa takvim osecanjima se borim kao sa azdajama i kad donesem odluku da promenim tok mojih misli i moju zivotnu putanju dogode se stvari gde bih se osecala losim covekom ako tad to ucinim i tako prodje tren,minut,sat,mesec,godina na istom sam putu,najgore je sto vise nemam snage da ista promenim,gusim se u vlastitom zivotu,umorna od sopstvene podsvesti koja uspela da pobedi svest…zivot je cudo koje nam je poklonjeno da ga zivimo,uzivamo u svakom novom jutru na zalost puno nas je koji smo ga suludo trosili na pogresne stvari..valjalo je stati odmoriti i resiti deo po deo,sada je to gromada koju je tesko maknuti…divan tekst treba ga citati sa 25 a ne sa 55godina,to je to vreme koje je neprocenjivo jer nam ga niko i nista ne moze vratiti,bravo
jaca
ima nas jos….U mom zivotu cinimi se sve je pogresno…😢uzasno sam umorna i nemam vise snage….svaki dan je sve tezi