Foto: Flickr, barockschloss

Hmelj ili latinski Humulus lupulus

Drugi naziv: hmeljina, melj, melika, hmel

Hmelj se danas uzgaja kako kod nas tako i u drugim zemljama, a najviše se primjenjuje kod proizvodnje piva. U mjesecu rujnu ga se bere i brzo suši kako ne bi izgubio na svojoj vrijednosti. Raste kao povijuša po grmovitim obalama i sjenovitim rubovima šuma, češere nalazimo samo na ženskim biljkama.

Na dnu zalistaka su žlijezde sa žutom, ljepljivom, gorkom izlučevinom koja je karakterističnog mirisa i ta izlučevina sadrži glavne tvari hmelja. Šišarice su jajolikog oblika, gorkog ukusa, ali ujedno i toplog. Dosežu dužinu od 3-4cm i pod prstima su ljepljivog opipa, posjeduju 1-3% eteričnog ulja. Za proizvodnju piva uzgajaju se samo ženske biljke. Mladi izdanci hmelja upotrebljavaju se u kućanstvu kao povrće, a spremaju se isto kao i šparoge.

Hmelj opušta grčeve i djeluje umirujuće, a zbog svojih gorkih tvari potiče probavu. Koristi ga se kod svih oblika straha, nemira, nervoze, nesanice, pa čak i kod oslabljenog apetita.

Tinktura od hmelja:

20gr ploda prelijemo sa 100ml 70%-tnog alkohola

uzimati 10-20 kapi prije spavanja u pola čaše vode ili  kocke šećera

Autor: J. Nikšić