Dio čovjekovog postojanja o kojem bi se stalno moglo pričati i pisati su emocije. Istina je da se i sada to čini, ali dojma sam da se previše priča „u rukavicama“. Da li je to zbog toga što oni koji pričaju o njima nisu na čisto sa sobom, ili se boje da ne pokažu svoju slabost, moglo bi se raspravljati o tome, ali činjenica je da su emocije područje u kojem se mnogi lome, a neki nažalost i slome. Jednostavno, lako smo ranjivi.

Diskusija, Foto: Mabel Amber, Pexel.com
Puno je važnih stvari u cijeloj toj priči oko emocija, ali svakako valja istaknuti da ih uvijek možemo pokazati i trebamo ih pokazivati bez obzira na to kakve su one jer potiskivanjem emocija možemo izazvati mnoge neželjene posljedice. Kada su emocije u pitanju onda svakako treba izbjegavati pitanje samom sebi „ako pokažem emocije, što će drugi misliti“? Istina, treba biti obziran, ali najbolji savjet koji vam mogu dati jest da svakome pokažete one emocije koje je probudio u vama. Vjerojatno će se ono što ćete pokazati svidjeti mnogima, ali isto tako biti će onih kojima se to neće svidjeti, posebno će to biti vidljivo i izraženo kad će biti pokazano nešto loše onima koji su te emocija izazvali.
Dobro je imati emocije, imaju ih svi, ali posebno treba istaknuti razum i emocionalnu inteligenciju jer zahvaljujući njima rastemo, a osobnim rastom raste i socijalno društvo. To je onaj dio na kojem svaki član društva treba raditi svaki dan. Treba se truditi graditi društvo koje će prihvaćati, društvo koje će isticati rješenje umjesto problema. Treba, ali previše je straha prisutno u čovjeku da bi se odvažio i krenuo. Nekako je lakše potisnuti vlastite emocije i staviti sebe u loš položaj nego lopovu reći da je lopov, budali da je budala. Možda zvuči grubo, ali…
Puno se priča o svijesti, ali nikako da se shvati da čovjek treba postati emocionalno osviješten i da vlastite emocije ne smije skrivati. Nikako da se shvati da istinu treba uvijek stavljati na prvo mjesto, a emocije su najbolji saveznik pomoću kojeg to možemo učiniti. Ako vas ja osobno naljutim, vi imate pravo tu istu ljutnju meni pokazati. Vaš je zadatak da to učinite jer potiskivanjem vi zapravo podilazite, a na taj način prvo činite loše sebi, a ujedno i meni jer niste mi dali do znanja da sam učinio nešto što je u vama izazvalo ljutnju, nemir ili slično, te ste mi dali do znanja da isto mogu činiti i dalje. Razumijete? Vaše je da kažete, da izrazite svoje emocije, da ih podijelite sa onima koji su ih pokrenuli.
Oslobodite se straha, oslobodite se predrasuda. Tek kada učinite taj korak biti ćete u prilici nešto učiniti za sebe, svoje bližnje i sveukupno društvo. Ne živite u uvjerenju da ako nešto prešutite da ste učinili dobru stvar. Isto tako ne živite u uvjerenju da ako nešto pokažete da ste učinili dobru stvar. Trebate koristit razum koji će vam pomoći da racionalno sagledate, te emocionalnu inteligenciju da ispravno i pravedno djelujete.
Autor: Zdravko Posavec
1 komentar
Mirjana
Napisati ću kako ja vidim –iz mog ugla gledanja na ovu temu. Po mojim uvjerenjima je na primjer ljutnja nešto što je u čovjeku nešto čega se možemo oslobodit samo povišenjem svijesti to jest duhovnim razvojem i čiščenjem programa u nama . Za to nam je potrebna pomoć neke osobe koja je na višem nivou svijesti jer mi ako nešto pročitamo mislimo da znamo .a sprovesti u djelo nije lako .Na primjer <Znam osobu koja je ne ljuta nego bjesna kada dođe kako ja kažem -žuta minuta . naravno pošto već ptice na grani pjevaju kako nije dobro trpati u sebe emocije ,kako ih treba reći ču ispustiti. Tako ta osoba sa ponosom prića kako sa lakočom to i čini -znači izrazi emocije . A ustvari šta se dešava– u tom naletu bijesa nastradaju osobe koje ni krive ni dužne nadrapaju, Tako njegova kčer vrišti od muke kada on sasipa negativnu energiju na nju. I pošto je to bio moj poslodavac malo teže ali ipak sam ga pitala DA LI VI RAZMISLITE KUDA STE POSLALI TAJ SVOJ BIJES? – NA SVOJE DIJETE ;PA NEKA ONA VRIŠTI _VAŽNO DA STE VI ISPUSTILI BIJES. Dijetew je tada bila već cura oko 20 godina. Pita on mene -A šta da radim kada sam toliko bjesan? A ja onako na brzinu kažem – udarajte šakama u zid. I tako prošlo neko vrijeme ,kad dotrći jedna djelatnica k meni i kaže – Šef je poludio -eno ga u skladištu lupa šakama u zid . A ja kažem .-Samo se udalji -neka se ispuca ,to je dobro . I eto dok nismo došli do iscjeljenja . bolje je lupati šakama u zid nego trovati bližnjega svoga